Urednik ovog izdanja je don Ivica Huljev, a grafičko oblikovanje uredili su Ivo Vučetić i Neven Marin. Prije početka književne večeri autoricu i predstavljače knjige uz prigodne i srdačne riječi najavila je ravnateljica Muzeja prof. Nives Tomasović. Prvi predstavljač knjige fra Bernardin Škunca usporedio je knjigu „Zvona moga škoja“ s velebnom građevinom, koja obiljem značajnih podataka i priča pobuđuje u nama najplemenitije osjećaje stvarajući u nama ozračje istinske svečanosti za naše oči i uši, a na poseban način za naše srce i dušu. Fra Bernardin Škunca je ustvrdio da da je djelo Marice Buratović s obzirom na bogato vrelo podataka o životu na otoku Hvaru, vjerskih, kulturnih i svakodnevnih, te na znanstveni pristup u obradi tematike zapravo knjiga enciklopedijskoga karaktera. Drugi predstavljač dr. Mladenko Domazet se kao povjesničar osvrnuo na ulogu i značaj duhovne, kulturne i ljudske vrjednote zvona i zvonika u povijesti otoka Hvara, te naglasio da je glazba zvona i sve što je uz njih vezano iznimno značajna sastavnica našeg nacionalnog identiteta. Dr. Domazet se posebno osvrnuo na dio knjige koji se odnosi na rekviziciju hvarskih zvona od 1915.-do 1918., što je istaknuto i u podnaslovu knjige, kada su zvona odlukom tadašnje vlasti završavala u talionicama za vojne potrebe. Zaključio je da da su zvona i zvonici u prošlosti, ali i danas, znakoviti svjedoci duhovnosti i kulture, te općenito života hvarskih žitelja. Nažalost, napomenuo je, da u našem vremenu ima pojedinaca i određenih struktura koji duhovnu „glazbu zvona“ smatraju običnnom bukom koja ugroje žava mir domaćih ljudi i gostiju, što nije ništa drugo nego želja da se ponovno provede „rekvizicija“ zvona, bez čije glazbe je nemoguće zamisliti život na otoku. U tom smislu je naglasio da bi povijesni, kulturni, a osobito duhovni značaj i ulogu naših zvona trebalo njegovati i čuvati.

Nazočnoj publici obratila se i autorica Marica Buratović, koja je teško nalazila prave riječi kako bi izrazila sve što je proživljavala u višegodišnjem radu na knjizi. Međutim sve teškoće koje su je pratile u radu nisu zapravo ništa prema svemu lijepom i plemenitom što je doživljavala u susretu s dobrim ljudima s kojima se susretala tražeći dobre i zanimljive priče o zvonima i koji su joj nesebično i rado pomagali. U svojoj pjesmi na čakavskom „Zvonidu, slavidu i brecadu zvona muoga škoja“, koju je obraćajući se publici pročitala, izrazila je najplemenitije i dirljive osjećaje svih otočana koji su se stoljećima na Hvaru uz glazbu svojih zvona rađali, živjeli i umirali. Kao „glazbeni“ dodatak knjizi priloženo je nekoliko CD-a na kojima je ton-majstor Vito Gospodnetić snimio toplu glazbu mnogih zvona sa zvonika hvarskh crkava, crkvica i kapela. Svečanosti predstavljanja knjige pridonio je i glazbenik Miho Marušić svirajući na harmonici.