Funtana, (IKA) – Župa Funtana, priobalna župa u Porečkom dekanatu, proslavila je 20. kolovoza blagdan sv. Bernarda iz Clairvauxa, nebeskog zaštitnika župe, i ujedno obilježila 397. obljetnicu posvete župne crkve. Misno slavlje predvodio je župnik Vrsara i Gradine Lino Zohil uz koncelebraciju desetak svećenika iz Porečkoga i drugih dekanata te župnika domaćina Ivice Butkovića.
„Častimo svetog Bernarda, reformatora cistercita, sveca koji je svojim žarom, duhovnošću, kontemplacijom i svojim društvenim angažmanom značajno obilježio svoje vrijeme, koje se zbog toga nerijetko naziva i Bernardova epoha”, rekao je vlč. Zohil na početku homilije. U nastavku je podsjetio na relevantne činjenice iz svečeva životopisa. Sveti Bernard iz Clairvauxa rođen je 1090. g. u francuskom mjestu Fontainesu, u bogatoj i uglednoj brojnoj obitelji. Majka mu je, prema sačuvanim zapisima, bila vrlo pobožna i na svoju djecu je nastojala prenositi ljubav prema vjeri. Tako se sveti Bernard još kao dječak odlikovao neobičnom sabranošću i uronjenošću u Božju ljubav, kakva se u načelu ne nalazi kod djece. Bio je vrlo vezan uz majku, pa ga je iznimno potresla njezina smrt, u njegovoj sedamnaestoj godini, što se odrazilo kao jedna dulja životna i vjerska kriza, ali koja ga je na kraju itekako osnažila i orisala put kojega mu je Bog namijenio, istaknuo je propovjednik. Godine 1112. stupio u opatiju Citeaux, u zajednicu cistercita, reformirani i stroži red benediktinaca, koji je tada bio u fazi nastajanja. Svojim je žarom i životnim svjedočenjem potaknuo i druge da mu se pridruže, pa su tako s njim otišla živjeti i njegova četiri brata, a nešto poslije i otac i peti brat.
Bernard se odlikovao posebnom duhovnošću i kontemplacijom, o čemu svjedoče ne samo sačuvani zapisi o njemu, nego i njegova mnogobrojna djela i korespondencija s mnogim osobama, koja pokazuju kako je riječ o istinskom mistiku, uronjenom u molitvu i razmatranja. Uz to je bio izniman govornik i propovjednik, a također i onaj koji je itekako bio svjestan društvenih i političkih problema onoga vremena, te se i u tom smislu odlučno angažirao, naglasio je vlč. Zohil, dodavši kako njegove misli o Djevici Mariji spadaju u najljepše zapisane tekstove u baštini Crkve.
Godine 1115., u dobi od 25 godina, osnovao je opatiju Clairvaux, u koju su uskoro ušli mnogi redovnici, a svojim žarom je pridonio da su u kratkom vremenu nikli mnogi slični samostani diljem Europe. Sam je tako, prema nekim izvorima, potaknuo nastanak 163 samostana, dok ih je u vrijeme njegove smrti bilo čak 343. Na takav je način vratio prvotni zanos negdašnjih benediktinaca, koji su s vremenom duhovno oslabili, odnosno cisterciti su se, zahvaljujući stezi koju je sveti Bernard zahtijevao od svojih redovnika, pokazali kao istinska duhovna snaga svoga vremena. Bio je i savjetnik mnogih biskupa, vladara i papa, a zauzeto je radio na suzbijanju tadašnjih hereza, te je uz to bio i pokretač II. križarskog pohoda. Zbog toga se njegovo vrijeme s pravom naziva i Bernardova epoha. Umro je 20. kolovoza 1153. g. u opatiji Clairvaux, a kao prvog cistercita svetim ga je proglasio papa Aleksandar III. 1174. g., dok ga je papa Pio VIII. proglasio crkvenim naučiteljem 1830. Osim što se štuje kao zaštitnik cistercita, časte ga i kao zaštitnika pčela i pčelara, svjećara i voskara. Danas u svijetu djeluje oko 2800 cistercita, a tridesetak godina su djelovali i u Hrvatskoj, do 2010. godine, rekao je propovjednik.
Prema sv. Bernardu zapovijed ljubavi stoji iznad svih drugih zapovijedi. Ljubav je duša i srce sve kršćanske savršenosti i svetosti. Ona nije samo sastavni dio kršćanske etike, nego je sadržaj svega onoga što kršćanstvo od nas traži.’ Sveti Bernard je nadalje ustvrdio da je ‘Krist sam došao na svijet da posvjedoči ljubav, Krist je došao na ovaj svijet, trpio i umro. A ljubav je razlog opstanka Crkve, apostola i svećenika. Ljubav mora biti razlog opstanka i nas kršćana. Naša je sveta dužnost ljubavi da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, i to ne samo u riječi, nego u čitavom našem životu i djelovanju.’ Daljnje promišljanje koje proizlazi iz naučavanja sv. Bernarda je ‘Krist je proširio granice ljubavi u beskraj. Mi ne smijemo nikoga isključiti iz svoje ljubavi. Ljubav ne smije pitati za osobu, za rasu, za stalež, za zanimanje, dapače ni za vjeroispovijest. Gospodin daje da Njegovo sunce izlazi dobrima i zlima i da kiša pada pravednima i grešnima, rekao je propovjednik.
U nastavku je podsjetio na riječi pape Benedikta XVI. kako bi okupljenim vjernicima još bolje dočarao lik sv. Bernarda. „Za Bernarda, naime, prava spoznaja Boga sastoji se u osobnom, dubokom iskustvu Isusa Krista i njegove ljubavi. A to, draga braćo i sestre, vrijedi za svakog vjernika: vjera je nadasve osobni, prisni susret s Isusom, vjera je iskustvo njegove blizine, njegova prijateljstva, njegove ljubavi i jedino tako se uči poznavati ga sve više i ljubiti ga i nasljedovati sve više. Dao Bog da se to obistini u svakom od nas! Ta razmišljanja, karakteristična za jednoga zaljubljenika u Isusa i Mariju kao što je to bio sveti Bernard, i danas su zdrava pobuda ne samo teolozima, već svim vjernicima. Ponekad se pokušava riješiti temeljna pitanja o Bogu, o čovjeku i o svijetu samim snagama razuma. Sveti Bernard, međutim, čvrsto usidren u Bibliji i u crkvenim ocima, podsjeća nas da bez duboke vjere u Boga, jačane molitvom i razmatranjem, bez prisnog odnosa s Gospodinom, naša su razmišljanja o božanskim otajstvima izložena opasnosti da postanu isprazno umovanje i gube svoju vjerodostojnost. Teologija upućuje na „znanost svetaca”, na njihovo shvaćanje otajstava Boga života, na njihovu mudrost, taj dar Duha Svetoga, koji postaju referentna točka teološke misli. Zajedno s Bernardom iz Clairvauxa i mi moramo prepoznati da čovjek bolje traži i lakše nalazi Boga „molitvom no raspravom”, rekao je, uz ostalo, vlč. Zohil. Misno slavlje animirao je Župni zbor sv. Bernarda.