U homiliji o. Mihajlo poručio je sljedeće:

Čuli smo u Evanđelju kako su žene rano ujutro prvoga dana u tjednu, nakon subote, krenule na grob da bi dovršile ono što se prema židovskom običaju čini kod ukopa mrtvaca odnosno da ga pomažu sa miomirisima. Pošto su u petak predvečer Josip iz Arimateje i Nikodem skinuli Isusa sa križa, prema židovskom računanju vremena već je počeo sljedeći dan, subota, neradni dan na koji se prema židovskom zakonu ne smije ništa raditi, Isusa su brzo pokopali bez obreda. Tako su žene krenule drugog dana prema grobu da bi dovršile taj obred.

Sam čin završavanja Isusova života žene su promatrale izdaleka, jer je takav bio zakon. Međutim, one su željele približiti se Isusu i tako ranom zorom odlaze na grob. Međutim, grob je bio zatvoren kamenom te su razmišljale “Tko će nam odvaliti ovaj kamen? Kako ćemo doći do Isusa?”.

Tako i u našim životima stoji kamen koji priječi naš dolazak Bogu, priječi nam dolazak onom izvoru života – uskrslom Isusu, koji daje život svakome čovjeku, koji daje život svakome biću. Taj kamen treba maknuti. Taj kamen nam često puta stavljaju i neki drugi, zaprječuju nam dolazak Isusu. Taj kamen često puta mi stavljamo i ne možemo doći do Boga. To su naša zla djela, djela koja nisu u skladu s našim kršćanskim vjerovanjem, našim kršćanskim životom. Nastojimo maknuti taj kamen.

Ako uklonimo te zapreke, Bog će sam maknuti taj kamen da dođemo k njemu, da dođemo k tom uskrslom Isusu, koji nam daje život. Kroz ovo uskrsno vrijeme pjevamo da je Isus doista uskrsnuo. On, začetnik života, postaje svima nama svjetlo u našem svakidašnjem životu. Daje nam snage, milosti, da možemo sve poteškoće, kušnje i napasti koje nas napadaju svaki dan, da ih maknemo. Dakle, taj kamen će sam Bog maknuti, ali na nama je samo da pristupimo Isusu, rekao je o. Mihajlo u propovijedi.