Draga braćo i sestre!

Isusova muka, smrt i uskrsnuće bili su velika kušnja za vjeru njegovih učenika. U njihovim su se srcima ispreplitali strah, radost, nevjerica i sumnja. Zamislimo onu dvojicu učenika koji su u uskrsno jutro, kako nas izvještava sv. Ivan u svom Evanđelju, trčala na grob da vide što se dogodilo s Isusovim tijelom. Žene su im, naime, javile da tijela nema, a da je kamen s groba otkotrljan. Tko može proniknuti u njihova razmišljanja putem. Isusova muka i smrt duboko su pogodile njegove učenike i oni su, sasvim potišteni, postali nesposobni nadati se i vjerovati. Koliko su puta nakon Isusova uskrsnuća ponovno posumnjali. No, Duh Uskrslog Isusa nadjačao je svu njihovu klonulost, ispunio ih vjerom, nadom i snagom pred kojom je nestala svaka malodušnost i oni su postali vjesnici i začetnici novog svijeta.

Uskrs nije prošlost. “Krist uskrišen više ne umire, smrt više njime ne gospoduje” (Rim 6,9). On je vječni pobjednik grijeha i smrti. Krist je umro i uskrsnuo za nas. Možda i prigodom ovogodišnje proslave Isusova uskrsnuća sami sebe prepoznajemo u likovima zbunjenih i prestrašenih apostola. Indiferentni smo i apatični, štoviše, uvjereni da nema nikakvog smisla vjerovati ili se nadati. Braćo i sestre, razlikujemo li se od onih koji nemaju nade i ne znaju da postoji Spasitelj?
Uskrsnuli Isus nam dolazi i obznanjuje: “Ja sam pobijedio svijet” (Iv 16,33). “Evo, imam ključeve smrti i podzemlja” (Otk 1,18). Isus je uzrok nepokolebljive nade.

Njegovim uskrsnućem započeo je novi svijet koji jedini ima budućnost, jer se temelji na Božjem jamstvu. Isusa, taj kamen koji su graditelji odbacili, Bog je postavio za zaglavni kamen. I ovog Uskrsa mi jamčimo i navješćujemo svakom čovjeku: Isusa je Bog postavio za Spasitelja, da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego prima oproštenje grijeha i život vječni.

U vazmenom nam vremenu ove godine dolazi Sveti Otac da nas utvrdi u toj vjeri i da nam pomogne da krenemo naprijed. Onaj tko je upoznao i prihvatio Isusa jasno vidi da ima smisla samo ono za što se Isus zalagao. Vjernik znade da se njegov život temelji u Bogu i njegovoj riječi koja ne vara. Evanđelje je sol i kvasac za svijet. Bez Evanđelja, svijet je masa sklona svakoj vrsti nastranosti koja vodi u propast. Prihvaćeno i zaživljeno Evanđelje čini da se život odlikuje povjerenjem u čovjeka, poštenjem, istinoljubivošću i radišnošću. Potrebno je da te vrijednosti zažive u našem društvu. Vjerujemo da će Sveti Otac posebno obodriti naše obitelji da budu odgojiteljice tih vrednota, te da budu zajednice koje će poštivati čovjekovu osobnost i dostojanstvo i koje će odgajati za zajedništvo. Bog je, naime, htio spasiti ljude ne pojedinačno, bez ikakve veze među njima, nego je htio učiniti narod koji će ga uistinu poznavati. Obitelji se nalaze pred velikim izazovom i kušnjom vjere. Institucije koje trebaju skrbiti za dobrobit i napredak obitelji ne promiču dovoljno ono što služi boljitku obiteljskog života čime se potkopava napredak i sama opstojnost naroda.

Uistinu danas je čovjeku vjerniku uzmanjkala bilo koja sigurnost osim sigurnosti koju pruža Isus, pobjednik nad svim silama zla. Sveti Otac je nositelj te sigurnosti. Njegova pojava zrači velikom energijom vjere koja pobjeđuje svijet. Zahvaljujemo Bogu za sve obitelji koje temelje svoj život na ovoj neprevarljivoj nadi u Boga.

Bio ovaj Uskrs svima vama, braćo i sestre, temelj radosne nade i čvrste vjere.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!

U Krku, 9. travnja 2003.

Vaš biskup:
Valter