Hvar, (IKA) – Proslava blagdana sv. Križića u Hvaru započela je 6. veljače ujutro izlaganjem relikvije sv. Križića na glavnom oltaru u katedrali nakon čega je slavljena misa. Svečano večernje misno slavlje predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk s kojim je koncelebriralo više svećenika s Hvara, Brača i Visa. U propovijedi biskup je istaknuo da su u vremenu krvarenja raspela na početku 16. stoljeća u Hvaru postojala dva „tabora” iz kojih su ljudi jedni na druge gledali kao neprijatelji umjesto da se gledaju kao braća i bližnji. Istina je da su plemići činili grozna zlodjela, a budući da su bili na vlasti, pučani su bili nemoćni i bili su prisiljeni trpjeti njihove opačine. Nažalost, kad su odlučili suprotstaviti se vlastodršcima, izabrali su pogrešan način, odnosno odlučili su na nasilje odgovoriti nasiljem. Pritom su vjerovali da će im Bog pomoći u namjeri da ubiju određene plemiće, te su se zakleli na križ ne bi li u toj namjeri uspjeli. I dogodilo se čudo: raspelo na koje su se urotnici zakleli je prokrvarilo i bilo bi zapravo čudo da se to nije dogodilo, naglasio je biskup Štambuk. Bog je morao upozoriti da se ne može činiti zlo i misliti da se čini dobro vjerujući da će u tom naopakom shvaćanju pomoći Kristov križ, upozorio je hvarski biskup. Obraćajući se na Hvaranima zapitao ih je: „Postoje li u ovoj 2018. godini u Hvaru dva ‘tabora’ i jesmo li konačno nešto naučili od povijesti, koju rado zovemo ‘učiteljicom života’? Molim vas, dragi vjernici, da zaboravimo suprotstavljene ‘tabore’ i sve vrste raznih podjela, da svi budemo jedno u Gospodinu. Neka nas ovaj događaj krvarenja križa iz davne 1510. potakne da poštujemo i zavolimo jedni druge i da budemo dostojni sluge križa Gospodnjeg, zaključio je blagdansku propovijed biskup Štambuk. Liturgijsko pjevanje za misnog slavlja izvodio je katedralni zbor kojim je ravnala maestra Klara Milatić uz pratnju na orguljama maestre Jasne Fistonić. Blagdansku svečanost uveličalo je primanje u bratovštinu Sv. Križa novog člana, učenika osnovne škole. Koliko je ova bratovština i danas nakon više stoljeća životna i omiljena u Hvaru svjedoči činjenica da su u obredu primanja novog člana sudjelovala i dva njegova starija brata, koji su kao članovi bratovštine pomagali najmlađem bratu pri odijevanju tradicionalne bratimske odore.