Misno slavlje, koje je predvodio hvarski biskup Ranko Vidović, počelo je pjevanjem oratorija Svetom Križiću, a skladao ga je hvarski kanonik i skladatelj Josip Rafaelli. Pjevanje oratorija predvodili su hvarski pučki pjevači Marinko Jurić, Ivo Tudor Broje, Andro Šeperica i Giorgio Pilloni. Taj oratorij u Hvaru se tradicionalno izvodi na blagdan Svetog Križića i svakoga petka u korizmi. Oratorij je skladan na tekst Poslanice Filipljanima uz zazive: „Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama!“. Nakon oratorija pjevale su se Litanije Krvi Kristove.

Koncelebriralo je 5 svećenika. Pri oltaru je posluživao hvarski bogoslov Tonči Prugo. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor pod ravnanjem mo. Klare Milatić uz orguljsku pratnju profesora Tomija Domančića. U misnom slavlju i procesiji sudjelovali su brojni Hvarani i brojni članovi hvarskih bratovšina sv. Nikole i Sv. Križa. Pod misom su u Bratovštinu Sv. Križa primljena dvojica novih članova, dr. Matko Miličić i Ivica Bilanđić iz Hvara, tako da sada bratovština Sv. Križa ima 112, a ona sv. Nikole oko 100.

Biskup Vidović u propovijedi je istaknuo: „Križ i život, dvije su riječi, dva različita izraza za istu stvarnost. Doista je život križ i križ je život. Nema života bez križa. Do Isusa Krista križ je bio znak sramote, znak poniženja, sredstvo kojim su se služili samoproglašeni bogovi ovoga svijeta, rimski carevi i ostali koji su križem držali narod u pokornosti. Svi oni koji ih nisu priznali za bogove bili su raspeti na križu i to kraj gradskih vrata i na raskršćima. A svi oni koji su gledali strašne prizore raspetih postajali su svjesni da će i oni doživjeti istu sudbinu, ako se ne poklone samoproglašenim bogovima“, rekao je biskup Vidović.

Nasuprot takvim bogovima koji su žrtvovali druge zbog sebe, Isus kao Sin Božji žrtvuje sebe za druge. „On, svemoćni Bog, koji svoju svemoć najviše pokazuje praštanjem i milosrđem, oplijeni samoga sebe, uze lik sluge i posta čovjekom, ponizi sam sebe, poslušan Ocu biva žrtvovan na križu kako bi spasio druge, ljude. On je ono zrno koje umire i donosi rod, zrno koje uskrisava. Svi mi koji smo kršteni u smrt smo Njegovu kršteni; mi smo zrno od njegova zrna. Pozvani smo slijediti Isusa Krista; pozvani smo umrijeti sebi, svom egoizmu i svojoj oholosti kako bi oni koji su nam povjereni živjeli od naše ljubavi i našeg sebedarja“, kazao je biskup spomenuvši za primjer sv. Ivana od Križa koji je obnovio svoj red koji živi od njegovih križeva, od njegove ljubavi i sebedarja. Napomenuo je kako k spasenju ne vode široki nego uski putevi, putevi križa. „ Križ je znak da smo djeca Božja. S križem počeinjemo naše molitve. Križ stavljamo u naše obiteljske domove i u naše crkve. Svoj križ trebamo svakodnevno prihvaćati i slijediti Krista na njegovu križnom putu“, rekao je, između ostaloga, biskup Vidović.

Na kraju misnog slavlja župnik don Toni Plenković zahvalio je Bogu „za četiri milosna dana u kojima smo slavili Sveti Križ, slavili i častili ovo sveto znamenje koje već 514 godina čuva ovu župu i ovaj grad. Ali, ne samo ovaj znamen Svetog Križa nego i poruku koja svakoj novoj generaciji Hvarana govori o događaju iz 1510. Godine; poruku da je put kršćanina put pomirenja i praštanja, da je kršćaninov izbor uvijek izbor sebedarja, umjesto ugrožavanja drugoga i drugačijega, da je put kršćanina put ljubavi, a nikada mržnje“, poručio je don Toni, zahvalivši svima koji su mu pomogli ovih dana. Bratimima Sv. Križa čestitao je njihov dan, osobito dvojici novih bratima. Zahvalio je i biskup Vidoviću, svećenicima i đakonu, a župljanima Hvara poželio blagoslovljen zavjetni dan hvarske župe.

Župa Hvar pripremala se za zavjetni blagdan trodnevljem koje je započelo na spomendan sv. Blaža, kada je večernje misno slavlje predvodio župnik u Gdinju i upravitelj župe u Bogomolju fra Mario Divković, a liturgijsko pjevanje predvodili su pučki pjevači župe u Svetoj Nedjelji na Hvaru. Drugog dana trodnevlja, u nedjelju, uz redovite mise, večernju misu predvodio je župnik don Toni Plenković. Potom je održana smotra crkvenih zborova Hvarskog dekanata. Trećeg dana trodenvnice večernje misno slavlje predvodio je župnik na Mejašima u Splitu don Hrvoje Dragun, a pod misom je pjevao bend mladih „Corus angelicus“ iz Splita čiji su članovi prije mise predvodili klanjanje pred Svetim Križićem.

Slavljenje blagdana Svetog Križića na otoku Hvaru potječe iz 1510. godine kada je u jednoj obitelji prokrvario križ zbog teških razmirica između plemića i pučana otoka Hvara. Zbog zlodjela koja su im činili plemići, pučani u Hvaru, na čelu sa svećenikom Matijom Lukanićem odlučili su pobiti plemiće. To se nije dogodilo zahvaljujući krvarenju križa. Blagdan Svetog Križića nekada se slavio po brojnim župama otoka Hvara, a danas se slavi samo u Svirčima i Hvaru.