Hvar, (IKA) – U Hvaru je 2. listopada ove godine svečano proslavljena svetkovina pape i mučenika sv. Stjepana, zaštitnika grada i Hvarsko-bračko-viške biskupije, koji se slavi i kao Dan grada Hvara. Slavlje je započelo u četvrtak 1. listopada navečer uoči blagdana pjevanom Večernjom u katedrali, a nakon Večernje pred katedralom je izveden prigodni program i proglašeno otvorenje slavlja.
Na samu svetkovinu prije podne u hvarskoj prvostolnici svečanu misu predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, u koncelebraciji biskupa domaćina Slobodana Štambuka, šibenskoga Antu Ivasa, dubrovačkoga Matu Uzinića, izaslanika splitsko-makarskog nadbiskupa te više svećenika i redovnika iz župa Hvara, Brača i Visa. Prije početka mise mnoštvo vjernika sudjelovalo je u veličanstvenoj procesiji preko Trga sv. Stjepana, u kojoj su nošene svečeve moći. Mons. Puljić na početku propovijedi osvrnuo se na Matejevo Evanđelje u kojemu se govori o oluji koja je zahvatila apostole dok su u noći plovili lađom preko jezera. Olujni vjetar i valove, te prestrašene apostole umirio je Isus koji se iznenada pojavio.
Olujni vjetar i silni valovi predstavljaju sve nevolje i nepogode kroz koje je Crkva u prošlosti prolazila, ali nikada “crkvena lađa” nije potonula, jer je imala dobrog “kormilara” Isusa. Stoga se ne treba bojati ni danas unatoč brojnim neprijateljima Crkve i kršćanstva, jer je Krist sagradio Crkvu na stijeni koju “ni vrata paklena ne će nadvladati”, naglasio je nadbiskup Puljić. Suvremene “oluje i vjetrovi” koji udaraju na Crkvu zapravo je stanje duha u društvu, koje promiču manipulatori javnog mnijenja, kojima je cilj da među ljudima zavlada mentalna anarhija i masovno ludilo, oni koji zagovaraju življenje bez pravog puta i bez cilja. Takvo stanje duha su u 19. i 20. stoljeću proizvodile razne ideologije poput pozitivizma, liberalizma, fašizma i komunizma. Još i danas osjećamo i trpimo posljedice tih “izama”, čiji su vođe i sljedbenici nastojali graditi društvo bez Boga, u kojemu se istinske ljudske i kršćanske vrednote proglašavaju nazadnima i konzervativnima, a napredno je za njih ono što je nemoralno i nenormalno. Sve spomenute ideologije nisu čovjeka učinile boljim, naprotiv u društvima zapadne civilizacije sve je manje ljudskosti, mnoge obitelji se raspadaju, a ljestvica vrednota je izokrenuta. Crkva u Hrvata dobila je posebnu potporu i ohrabrenje 1998. godine kada je tadašnji papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim Alojzija Stepinca, koji u ovom našem vremenu može kao mučenik stati na čelo svih progonjenih u teškim vremenima fašizma i komunizma. Naš blaženik Alojzije Stepinac može nam biti uzor i putokaz. On se nije bojao ni okova ni zatvora, plašio se jedino da ne bi iznevjerio Boga i svoj hrvatski narod. Stoga bismo, istaknuo je mons. Puljić, trebali poslušati riječi iz biblijske Knjige Mudrosti koje nas upućuju da se ne bojimo i da ne budemo lutalice bez puta i tražitelji bez cilja, jer nam i bl. Alojzije Stepinac i svi sveci kazuju put i cilj. U tome će nas uvijek podržavati i pomagati Isus koji nas tješi: “Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!” Na kraju propovijedi nadbiskup Puljić je naglasio da u štovanju svetaca trebamo slijediti naše očeve koji su kroz minula stoljeća štovali i slavili svece i mučenike i u tom duhu danas molimo sv. Stjepana i sve svete da nas zagovaraju kod Gospodina, koji neka nam dade milost da činimo ono što nas je učio i što nas i danas u Evanđelju uči Isus.
Liturgijsko pjevanje na misnom slavlju izvodio je katedralni zbor pod ravnanjem maestre Klare Milatić uz pratnju na orguljama prof. Jasne Fistonić.