Osijek, (IKA/TU) – U organizaciji Državnog arhiva u Osijeku i Đakovačko-osječke nadbiskupije i metropolije u dvorani osječke župe sv. Petra i Pavla predstavljena je 28. svibnja knjiga “U ime naroda. Sudski proces profesorima i bogoslovima Đakovačkog sjemeništa 1959./1960.”. Riječ je o izvornom gradivu sudskog procesa profesorima i bogoslovima sjemeništa u Đakovu 1959. i 1960. godine, a među kojima je suđeno i pokojnom biskupu Ćirilu Kosu. Knjigu su predstavili đakovačko-osječki nadbiskup dr. Marin Srakić, povjesničar prof. dr. Miroslav Akmadža i priređivač prof. dr. Stjepan Sršan. Nadbiskup Srakić prvi se obratio okupljenima, govoreći o tim danima kojima je i sam bio svjedokom:
Želja nam je predstaviti ne samo tu knjigu “U ime naroda” nego i cijeli slučaj oko sudskog procesa, a ja sam dodao da ne znam samo u ime kojega naroda, rekao je nadbiskup Srakić. Ispripovijedao je i kako je nekoliko godina prije prvih demokratskih izbora u Đakovo došao poznati politolog komunističke Jugoslavije Dušan Bilandžić koji je nijekao uhićivanja svećenika 1959. i 1960. godine jer je, prema njegovim riječima, u to doba bilo pritisaka na Jugoslaviju da više ne vršimo pritisak na svećenike i biskupe. Mi smo mislili, nastavio je nadbiskup Srakić, da će ono što se događalo po ostalim sjemeništima u Hrvatskoj mimoići Đakovo, jer su i biskupa Akšamovića, kojeg su ocjenjivali kao najopasnijeg za režim nakon kardinala Stepinca, počeli kititi naslovom prijatelja bratstva i jedinstva. Zato smo mislili da je gotovo. Međutim, 5. listopada 1959. godine u sjemenište su došli organi sigurnosti, koji su uhitili našeg duhovnika Ćirila Kosa te još neke svećenike i bogoslove. Čitavoga dana vršili su pretres svih knjiga, prostorija, te nakon nekoliko dana još neka uhićenja. Mi smo bili pod velikim pritiskom. Nakon nekog vremena imao sam priliku za posjet duhovniku Kosu. Ispred nas rešetke, što je mene uznemirilo da nisam mogao razgovarati, a on me tješio. Onda su počela stizati pisma iz zatvora, a u jednom pismu kaže – kruh je izvrstan iz grada, piše na njemu “Sloboda” (nekadašnja tvornica kruha u Osijeku op.a.). U zatvoru je Ćiril Kos napisao svoju duhovnu oporuku ali na 101 stranicu toalet papira, koje sam uspio sačuvati, rekao je nadbiskup Srakić. Ove godine navršava se 50 godina od tih događaja koji su najteži bili za naše sjemenište u svojoj povijesti i zato je dobro da je izdana ova knjiga, te da bude vjerodostojna zove se “U ime naroda”, dodao je na kraju nadbiskup. Prof. Akmadža istaknuo je kako je nadbiskup opisao kako se sve dogodilo, a da će on iznijeti razloge zašto se dogodio sudski proces. Nakon II. svjetskog rata Katolička Crkva je glavni neprijatelj komunističkog režima. Sve su stranke ukinute, a kako je više od 90 posto naroda bilo u Katoličkoj Crkvi, nisu je mogli samo tako izbrisati. Nakon pritisaka na nadbiskupa Stepinca, krenulo se u obračun raznim metodama, ubijanjima, zatvaranjima i suđenjima. U to doba Đakovačka biskupija bila je pošteđena, rekao je dr. Akmadža te objasnio zašto se sve dogodilo upravo 1959. godine. Komunistima je trebalo da uvjere crkvene ljude da je jugoslavenstvo ispravna ideja jer se za to borio biskup Strossmayer. Ali, mi znamo da se on borio za neko drugo jugoslavenstvo, a ne onako kako su komunisti tumačili. Tako je Đakovačka biskupija pošteđena zbog Strossmayera ali i zbog sjajne diplomacije tadašnjeg biskupa Akšamovića. Međutim, početkom 50-tih godina na čelo biskupije dolazi biskup Bauerlein, koji je bio žestok, možda najžešći protivnik komunizma poslije nadbiskupa Stepinca u nas. Već tada on postaje trn u oku komunističkim vlastima koje počinju razmišljati što učiniti s nekim tko odbija s njima komunicirati. Službenik UDBA-e 1959. godine dolazi kod Stepinčeva zamjenika Šepera te optužuje njega i ostale kako šire pisma nadbiskupa Stepinca po svijetu, koja je UDBA pratila. Među tim pismima našlo se i pismo nadbiskupa Stepinca duhovniku Kosu. I već tada, proročki, nadbiskup Stepinac upozorava da će, kad umre biskup Akšamović, biti zatvoreno sjemenište u Đakovu. Kako se približavalo vrijeme Stepinčeva izlaska na slobodu, komunisti su na svojim sjednicama raspravljali da se sve mora učiniti da se Stepinac ne vrati na svoju biskupsku stolicu. Trebalo ga je kroz proces u Đakovu kompromitirati do kraja. Zato su ga pozivali na svjedočenja u Osijek, ali je on ležao bolestan u krevetu u Krašiću, a ubrzo je i umro. Zatim su komunisti najavili promjenu politike, jer kad nema Stepinca nema ni opasnosti za režim, koji pokušava ustanoviti “Udruženje” svećenika koji prihvaćaju poredak i koje vlast plaća. I tada se okreće politika i kod ovoga suđenja, gdje se odustalo od zatvaranja sjemeništa, ali se glumilo, budući su već donijeli odluke na svojim sjednicama, a ne na sudu, koliko će biti osuđeni svećenici i kako će im se poslije ublažiti kazna. Tražili su od biskupa da mole da se sjemenište ne zatvori, ali biskup Bauerlein nije želio moliti komunističke vlasti, pa su one prenijele informaciju da se “Udruženje” izborilo da se sjemenište ne zatvori. Premda se sjemenište nije zatvorilo, nisu prestali pritisci na Đakovo i na biskupa Bauerleina, ali je on bio ustrajan do kraja. Odlučnošću i upornošću Crkve na tim prostorima oduprlo se komunističkom režimu i održalo temelje ne samo katoličke vjere nego i hrvatskih nacionalnih interesa. Zato ovim žrtvama i ljudima koji su stradali nevini treba reći još jednom hvala te da im se kroz ovakve knjige oda dužno poštovanje, zaključio je dr. Akmadža.
Priređivač knjige dr. Stjepan Sršan i sam je bio uhićen godine 1959. pa je mogao u pojedinosti opisivati sve događaje: Tada sam bio najmlađi maturant, bio sam tek stigao iz Zagreba. Nakon ispitivanja i istrage, poslije tri mjeseca dobio sam razrješenje od procesa zbog nedostatka dokaza. Svi smo bili osumnjičeni za neprijateljsku propagandu – da smo govorili protiv komunističke partije, da smo pjevali pjesme kao što su Vila Velebita i Ustani bane, da smo čitali novine ili slušali radio. U samoj knjizi nisam htio mijenjati pojedinosti sudskog procesa, pa čak ni pravopisne greške i krivo navođena imena, da bi zadržalo izvornost dokumenata, istaknuo je na kraju predstavljanja svoje knjige dr. Sršan. U umjetničkom dijelu programa nastupio je veliki župni zbor župe sv. Petra i Pavla u Osijeku pod ravnanjem s. Branke Čuture, a moderator je bio župnik preč. Adam Bernatović.