Rim, 4. 12. 1997. (IKA) – U otvorenom proturječju s prirodnim moralom i jasnim naukom Crkve, Vijeće za društvena pitanja talijanske Narodne skupštine, 3. prosinca, donijelo je tešku odluku kojom se dopušta tzv. “heterologna” umjetna oplodnja. Riječ je o umjetnoj oplodnji sjemenom darivatelja koji nije bračni drug u neplodnom paru.
Katoličko stajalište, u suglasju s jasnim i odlučnim naukom crkvenog učiteljstva o tako osjetljivom pitanju, slaže se s oplodnjom nazvanom “homologna”, tj. onom koja se događa unutar braka. Kao što je poznato, crkveni moral dopušta “homolognu” oplodnju kao pomoć u naravnom postupku oplodnje, te istodobno ohrabruje na posvojenje djece.
Svoj oštri sud protiv “heterologne” oplodnje izrekao je prof. Antonio Spagnolo s Bioetičkog instituta Katoličkog sveučilišta u Rimu. Prof. Spagnolo upozorava na štete moralne naravi koje su prirođene toj metodi, jer je “protivna obiteljskom jedinstvu, dostojanstvu supružnika, roditeljskom pozivu i pravu djeteta da se rodi unutar braka.” Osim toga, upozorava na štete koje se tom metodom mogu nanijeti fizičkoj cjelovitosti djece začete tom tehnikom i to zbog mogućih zaraznih i genetskih bolesti. Jedan se takav slučaj upravo ovih dana dogodio u Firenzi gdje je, u jednom Centru za umjetnu oplodnju, otkriveno zaraženo sjeme. “Želio bih podsjetiti da je opasnost, vezanu uz hetorolognu oplodnju, još pred 10 godina proročki predvidjela enciklika ‘Donum vitae’. U njoj je, naravno, istaknut ćudoredni doseg tj. činjenica da heterologna oplodnja uzrokuje lom u samoj obitelji, jer nečovječnom čini samu oplodnju. Od kada je postavljeno pitanje heterologne oplodnje i otkako se počela primjenjivati, bila je poznata i opasnost glede prenošenja zaraznih bolesti.” Prof. Spagnolo istaknuo je i još jedan veliki problem: onaj polubraće. Ako se, naime, sjemenom jednoga nepoznatog davaoca oplodi više žena, one rađaju polubraću i polusestre koji toga nisu svjesni, iz čega mogu proizići nepredvidljive nevolje. Naime, tvrdi on, “tu nije riječ o mogućoj opasnosti, već o stvarnosti. U mnogim su zemljama, kada su to shvatili, pokušali ‘spasiti što se spasiti dade’, pa su donijeti zakonski propisi prema kojima se sjemenom jednog ‘darovatelja’ moglo izvršiti tek nekoliko oplodnji. U zemlji poput naše, koja o tome nema zakonskih pravila, te bi se stvari mogle događati i dalje. Zbog toga se optužuje čak i Katoličku Crkvu, kao i katolike, da oni ne žele zakon. No, mi imamo parlament koji nije vjerski, ali koji bi trebao djelovati, raditi, izglasati zakone. No, on to ne čini jer su u pozadini veliki industrijski interesi, kao i profesionalni ‘lobbyji’ koji u laboratorijima primaju visoke prihode.”