Na početku homilije don Mladen je istaknuo da „nas je na ovo euharistijsko slavlje okupila milost Božja, kako bi nas Isus ohrabrio i potaknuo da se ne bojimo i podigao nas iz naših životnih slabosti.“

Osvrnuvši se na pročitani evanđeoski odlomak pozvao je okupljene da ne budu mudri i umni ovoga svijeta koji su usmjereni samo na sebe i zaokupljeni sami sobom te ne vide drugoga pored sebe jer oni ne susreću Isusa. „Braćo i sestre, i među nama ima onih mudrih i umnih ovoga svijeta koji gube mir u svome srcu i ne nalaze Boga. Zato je vrlo važno imati na pameti kakvo je naše srce. S kojim pogledom i srcem se obraćamo Isusu. Vrlo je važno da gledamo u dubinu svoga srca i tu pokušamo susresti Gospodina, u poniznosti. Jer, oni koji su mudri i umni u ovome svijetu, oni uvijek vide pogreške kod drugih i uvijek ih osuđuju i kritiziraju. Svemogući Bog nas poziva da budemo mudri i umni, ali na božanski način. Oni koji su na božanski način mudri i umni  ne poznaju oholost, ne idu za vlastitim interesom, slavom i moći, nego sve poduzimaju kako bi pomogli drugima kojima je potrebna pomoć. Oni se ne boje križa i patnje. Ako su u nekim stvarima i prikraćeni, ne gube svoj mir.“

Rekao je nadalje da se evanđeosku mudrost može prepoznati u životima svetaca. Među njima je i sveta Margareta Marija koja je „posebno zaslužna za širenje pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu. Širila je ljubav Božju. Božju ljubav može širiti onaj koji je u ljubav zaodjenut. Očito je ta miljenica Božja istinski ljubila Krista. I zato je mogla širiti toliku pobožnost i ljubav prema Presvetom Srcu Isusovu.“ 

Govoreći o Margaretinu životu don Mladen je rekao da je svetica imala težak život i prošla kroz teške životne patnje, ali se u toj patnji još više u molitvi okrenula Isusu i On joj je objavio svoje Presveto Srce. Kada je 1671. godine ušla u samostan Pohoda Marijina, nije joj bilo lako. Često je nailazila na nerazumijevanje i neprihvaćanje sestara, ali ih nije prestajala ljubiti. „To može samo Isusova milost koja je zaokupila i zahvatila srce ove jednostavne, mlade djevojke koja se Bogu predala. I nas Gospodin poziva na ovakav život. I mi možemo biti poput ove svetice, svete Margarete Marije Alacoque. Možda nećemo imati vizije i objave kao što ih je ona imala, ali Gospodin sigurno želi progovoriti i našemu srcu. Ne čujemo puno puta Isusa jer puno puta vodimo monolog, a ne dijalog.“ 

Istaknuo je i važnost kapele Corpus Domini u kojoj se mnogi ljudi, osobito mladi, sa svih krajeva grada dolaze klanjati Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Tu susrećemo Isusa koji nam je blizu. „I danas nam je tako blizak. I danas nam On pruža svoju utjehu, ali puno puta smo toliko zaokupljeni sobom, svojim nevoljama i problemima, kao da se ne možemo izdići iznad sebe  i pogledati da nismo sami, da nas Bog istinski ljubi i da nas nikada ne ostavlja.“ Homiliju je zaključio pozivom: „Ne bojmo se! I teža su vremena pritiskala, mnoge nedaće i nevolje… Mnogi su podnijeli križ i patnju, ali su zadobili milost u nebu gledajući Boga licem u lice. Neka nas i njezin zagovor prati i neka nas čuva na našem zemaljskom putu. Amen.“

Euharistijsko slavlje koncelebrirali su isusovac o. Mijo Nikić i rektor kapele preč. Vlado Razum. Na kraju slavlja o. Mijo pozvao je okupljene vjernike da kupnjom jabuka sudjeluju u akciji prikupljanja donacija za ‘Langov dom’ za starije i nemoćne u Maloj Gorici koji je stradao u potresu, a preč. Razum zahvalio je svima na sudjelovanju u slavlju te potaknuo okupljene da mole za sestre Pohoda Marijina koje djeluju u ovoj kapeli, posebno za nova duhovna zvanja za njihovu zajednicu te je ohrabrio prisutne salezijanske prednovake i bogoslove koji su posluživali kod oltara.

Nakon euharistijskog slavlja slijedio je radosni susret sa sestrama u govornici, prilikom kojega su mladi salezijanci preporučili sestrama u molitve svoj daljnji hod za Gospodinom.

Blagdanu je prethodila trodnevna priprava koju je predvodio rektor kapele preč. Vlado Razum.