Zagreb, (IKA) – “U kojem smjeru idu odgoj i obrazovanje u Republici Hrvatskoj?” bila je tema treće u nizu tribine “Zajednički vidici” u petak 21. ožujka u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu na zagrebačkom Kaptolu, u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi. U dijaloškom susretu sudjelovali su prof. dr. Josip Grbac s Teologije u Rijeci i znanstveni suradnik zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja dr. Boris Jokić, objavljeno je na portalu Glasa Koncila.
Govoreći o odgoju kao pretpostavci čovjekove moralnosti i etičnosti dr. Grbac primijetio je da odgoj djece za moralno djelovanje kreće u obitelji, ali treba se nastavljati u školi. Uvjet za pozitivno rješenje problema odgoja u školama je dogovor oko zajedničkoga sustava vrijednosti umjesto manipuliranja vrijednostima zbog pojedinačnih interesa. Temelj zajedničkoga sustava vrijednosti je zajednički ljudskoj naravi, a tako utemeljene vrijednosti ne mogu se relativizirati.
Osvrnuvši se na nedavno donesen belgijski zakon kojim se dopušta eutanazija djece, dr. Grbac upozorio je na opasnosti do kojih na zakonskoj razini može doći ako se zanemari temeljni sustav vrijednosti. Različite vizije čovjeka nude i različite sustave vrijednosti, što vodi do rastakanja odgojnih modela. Tako se govor o vrijednostima u hrvatskom školstvu svodi na nedovoljno jasne, općenite tvrdnje. Osvrnuvši se na nedavni simpozij o spolnom odgoju održan u Rijeci, na kojem je utvrđeno da je pitanje odgoja u Hrvatskoj ideologizirano, dr. Grbac upozorio je da jednu od glavnih prepreka u odgoju za vrijednosti vidi u uplitanju države u odgoj i obrazovanje, što je u demokratskim društvima neprihvatljivo. Dva preduvjeta za kvalitetan odgoj – dogovor o tome kakvoga se čovjeka želi odgojiti te minimalni konsenzus oko ljestvice vrijednosti – nisu ostvarena u hrvatskom školstvu, zaključio je Grbac i izrazio nadu u poboljšanje stanja školstva u budućnosti.
Dr. Jokić, jedan od suautora i nositelja Strategije odgoja i obrazovanja, znanosti i tehnologije, započeo je izlaganje citatom iz smjernica Strategije: “Hrvatsko društvo je u dubokim promjenama na svim poljima, što zahtijeva dugoročno promišljanje o mjestu znanosti i obrazovanja u društvu. Pritom u prvom planu treba biti čovjek, a tek onda institucionalni sustav.” Govoreći o izazovima koji su globalizacijom stavljeni pred odgoj i obrazovanje, istaknuo je da školski program više nije prozor u svijet kao nekada. Informacija je sve više, do njih se dolazi sve lakše, a često je broj informacija toliki da postaje problematično odvojiti potrebne od nepotrebnih. Suvremeno školstvo treba se stoga znati prilagoditi takvom stanju, jer će u protivnom ostati u granicama koje su bile primjerene za drukčiju društvenu situaciju i kao takvo neće imati smisla. Dr. Jokić istaknuo je svoje zalaganje za radikalnu promjenu načina učenja u školama. Za razliku od većine drugih zemalja, u Hrvatskoj se struktura obrazovanja nije znatno mijenjala u posljednjih 50 godina, pa se postavlja pitanje omogućuje li postojeća struktura konkurentnost. Potrebna je složena promjena koja zahtijeva širok stručni, politički i ideološki konsenzus, zaključio je Jokić. Izrazio je i uvjerenje da, unatoč mnogim ograničenjima s kojima se suvremeno školstvo u Hrvatskoj susreće, može doći do organizirane cjelovite promjene sustava u skladu s vrijednostima te za dobrobit učenika i društva.