1. Protekle srijede, obredom pepeljenja, ušli smo u korizmu, pokornički hod priprave za Uskrs, prigodu danu svim krštenicima da obnove duh vjere i učvrste obvezu dosljednosti evanđelju.

Kao što na to upućuje današnje evanđelje (Mk 1,12-15), tijekom četrdeset korizmenih dana vjernici su pozvani slijediti Krista u “pustinju”, kako bi se s njim suočili i pobijedili zloduha. Riječ je o duhovnoj borbi, o kojoj ovisi konkretni životni stav. Naime iz čovjekova srca izlaze namisli i djela (usp. Mk 7,21); zato, jedino čisteći savjest utire se put pravednosti i mira, kako na osobnom planu tako i u društvenoj sredini.
2. U trenutnim međunarodnim prilikama, primjećuje se snažnija potreba čišćenja savjesti i obraćenja srca ka istinskome miru. U tom pogledu, vrlo je rječita slika Krista koji razotkriva i pobjeđuje Sotonine laži snagom istine, sadržane u Božjoj riječi.

U dubini svake osobe odjekuje Božji glas i podmukli glas zloga. Ovaj posljednji pokušava obmanuti čovjeka zamamljujući ga izgledom lažnih dobara, kako bi ga odvratio od pravoga dobra, koje se sastoji upravo u vršenju Božje volje. No ponizna i pouzdana molitva, osnažena postom, omogućuje da se prevladaju i najteže kušnje, te ulijeva potrebnu hrabrost da se zlo pobijedi dobrom. Korizma postaje tako vrijeme korisne duhovne vježbe.

3. Draga braćo i sestre, zazovimo Svetu Djevicu kako bi nas ona sve vodila da s velikodušnošću kročimo na tom zahtjevnom korizmenom putu. Vašim molitvama želim povjeriti, na poseban način, duhovne vježbe koje ću, počevši od večeras, kao svake godine, imati priliku obaviti zajedno s najužim suradnicima iz Rimske kurije. Tijekom tog tjedna tišine i molitve imat ću pred očima potrebe Crkve i brige cijelog čovječanstva, osobito što se tiče mira u Iraku i Svetoj Zemlji.