1. Danas se slavi svetkovina Krista Kralja svega stvorenog. To je slavlje zgodno stavljeno na posljednju nedjelju liturgijske godine da bi se istaknulo kako je Isus Krist Gospodin vremena i da u njemu nalazi puninu sav naum stvaranja i otkupljenja. Lik Kralja-Mesije poprima oblik u svijesti izraelskog naroda, po Starome savezu. Sam Bog, osobito po prorocima, objavljuje Izraelcima svoju volju da ih okupi kao što pastir okuplja svoje stado, kako bi živjeli slobodni i u miru u obećanoj zemlji. Stoga će poslati svoga Pomazanika – na grčkom jeziku “Krist” – da otkupi narod od grijeha i da ga uvede u Kraljevstvo.

Isus Nazarećanin dovršava u uskrsnom otajstvu to poslanje. On ne dolazi kraljevati poput kralja ovoga svijeta, već da unese, da tako kažemo, u srce čovjeka, povijesti i svega svijeta božansku moć ljubavi.

2. Drugi vatikanski koncil snažno je i jasno proglasio suvremenom svijetu Kristovo gospodstvo i njegova je poruka preuzeta u Velikom jubileju godine dvijetisućite. I čovječanstvo trećeg tisućljeća treba otkriti da je Krist njegov Spasitelj. To je navještaj koji kršćani moraju obnovljenom odvažnošću donijeti današnjem svijetu.
Drugi vatikanski koncil podsjetio je, u tome pogledu, na posebnu odgovornost vjernika laika (usp. dekret Apostolicam actuositatem). Snagom krštenja i potvrde, oni sudjeluju u Kristovu proročkom poslanju. Slijedom toga pozvani su “tražiti Božje kraljevstvo, baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Bogu” te također vršiti “svoj udio u poslanju… u Crkvi i u svijetu […] svojom djelatnošću u evangelizaciji i posvećivanju ljudi (apostolskom pismo Novo millennio ineunte, 46).

3. Među svim anđeoskim i zemaljskim stvorenjima Bog je odabrao Djevicu Mariju da je na jedinstven način pridruži kraljevskom dostojanstvu svoga utjelovljenog Sina. To je ono što razmatramo u posljednjem otajstvu svete krunice. Neka nas Marija nauči odvažno svjedočiti Božje Kraljevstvo i prihvatiti Krista kao kralja našeg života i svega stvorenog.