U križu je spasenje i nada ljudskog roda

1. Nakon blagdana Uzvišenja svetog križa, kojeg smo slavili jučer, slijedi spomen Žalosne Gospe. To su dva liturgijska slavlja koja nas pozivaju u duhu hodočastiti sve do Kalvarije. Potiču nas da se ujedinimo s Djevicom Marijom u promatranju otajstva križa.
Kršćanstvo u križu ima svoj glavni simbol. Gdje god se evanđelje ukorijenilo, križ pokazuje prisutnost kršćana. U crkvama i domovima, bolnicama, školama, grobljima križ je postao pravi pravcati znak kulture koja iz Kristove poruke crpi istinu i slobodu, povjerenje i nadu.
U procesu sekularizacije, kojim je označen veliki dio suvremenog svijeta, kao nikada prije je nužno da vjernici uprave pogled na tu središnju tajnu objave i dokuče njezino izvorno i istinsko značenje.

2. I danas, tragom učenja drevnih otaca, Crkva predstavlja svijetu križ kao “stablo života”, s kojeg je moguće ubrati konačni i puni smisao svakog pojedinog života i cijele ljudske povijesti.
Otkad ga je Isus učinio sredstvom sveopćeg spasenja križ nije simbol prokletstva, već blagoslova. Čovjeku koga muče sumnja i grijeh, križ objavljuje da je “Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). Jednom riječju, križ je najviši simbol ljubavi.
Zbog toga ga mladi kršćani s ponosom nose putovima svijeta, povjeravajući Kristu sve svoje brige i očekivanja slobode, pravde i mira.

3. (Papina obraćanja hodočasnicima na različitim jezicima)

4. Podno križa Djevica Marija, potpuno sjedinjena sa Sinom, na jedinstven je način podijelila bol i ljubav njegove žrtve. Nitko ne može bolje od nje poučiti ljubiti križ. Žalosnoj Djevici povjeravamo mladež, obitelji, narode i čitavo čovječanstvo. Na osobit je način zazivamo za bolesne i one koji trpe, za nedužne žrtve nepravde i nasilja, za kršćane progonjene zbog njihove vjere. Neka slavni Kristov križ bude za sve zalog nade, otkupljenja i mira.