U Krku predstavljena knjiga fra Antuna Badurine Sedam Božića

Priče nose duboki autobiografski pečat autora, njegova mladenačkog života i sazrijevanja, promišljanja o čovjeku i njegovu traganju za osmišljenim životom, za onim božanskim u sebi i drugome pored sebe, za osjećajem prihvaćenosti i blizine, za odgovorima na sva ona pitanja koja dobivaju puno značenje i pojašnjenje tek kad se gledaju rasvijetljeni događajem utjelovljenja Sina Božjeg – Božića – u kojem spoznajemo misterij Božje ljubavi prema čovjeku i njegova utjelovljenja u svakome od nas. Knjiga je objavljena prije mjesec dana u nakladi kuće Josip Turčinović d.o.o. iz Pazina. Grafičko oblikovanje i pripremu za tisak učinila je Irena Žužić, a lekturu Milica Žužić. Knjiga je posebno posvećena autorovom bratu pok. biskupu Srećku Badurini, od čije je smrti prošlo 25 godina.

U program predstavljanja knjige nazočne je uveo krčki župnik Anton Valković, koji je zahvalio fra Antunu što nam je, kao divan dar, za Božić darovao ovu zbirku priča. Pozdravio je sve okupljene te mlade Župe Krk koji su svojim nastupima oplemenili promociju. Tako je Katarina Kosić na samome početku otpjevala pjesmu Tiha noć, a Mirjam Kosić, Katarina Depikolzvane, Nino Strčić, Sanja Bjelobradić, Šimun Karabaić i franjevački novaci Mirko Armanda i Matej Marić, uz vjeroučiteljicu Vesnu Avsec, kratkim su nas skečom i interpretativnim čitanjem odlomaka proveli kroz sedam priča. Cjelokupni program glazbenim su nastupom proželi i uljepšali Lovro Komljenović na violini te Damjan i Blaž Komljenović na violončelu.

Više o autoru, njegovoj ljubavi prema književnosti i pisanju, ali i o bogatom i višeslojnom značenju priča saznali smo kroz razgovor koji je s fra Antunom Badurinom vodila vjeroučiteljica Mirjana Žužić. Autor je tako opisao kako je njegova ljubav prema književnosti započela već u ranoj dobi, kada je uz oca koji je također volio čitati, provodio popodneva uranjajući u knjige koje je posuđivao od poznanika, što je onda urodilo željom da i sam piše. 

Sve priče inspiriralo je ozračje Božića za koje autor kaže da iz djetinjeg, dekorativnog shvaćanja treba prerasti u odraslo, egzistencijalno. Takav Božić onda ne traje samo jedan dan već postaje trajno stanje kršćanina koji živi i svjedoči utjelovljenost Boga u sebi i bližnjemu. “Svaki put kada dopustiš da preko tebe Bog ljubi čovjeka – to je Božić”, citirao je sv. Majku Tereziju fra Antun. Govorio je i o drugim temama koje priče obrađuju: o iseljavanju mladih i odgovornosti prema narodu u kojem si rođen, o osamljenosti i otuđenosti, pogotovo starijih osoba koje društvo često poima beskorisnima pa ih marginalizira i zaboravlja, o susretima koji znače život, o odrastanju i sazrijevanju.

Poseban značaj i emotivnu vrijednost za autora ima posljednja priča koju on karakterizira i kao apologetsku, a koja opisuje Božić koji je proveo sa svojim bratom, biskupom Srećkom Badurinom, u ratom zahvaćenom Šibeniku. Autor je na kraju zahvalio svima koji su došli, te napose onima koji su pomogli da se ova knjiga objavi. Program je završio zajedničkom izvedbom pjesme Narodi nam se Kralj nebeski.