Predstavljena monografija „Svjedok Radosne vijesti“ fra Bernarda Ivana Rubinića

Misu u župnoj crkvi sv. Leonarda predslavio je fra Bernard Ivan Rubinić. Suslavili su domaći župnik vlč. Darko Banfić, fra Velimir Tomašković, fra Antun Badurina, fra Petar Grubišić i vlč. Zvonimir Badurina-Dudić.

U svečanoj ulaznoj procesiji uz fra Bernarda, svećenike i ministrante bili su članovi Bratovštine sv. Leonarda iz Kotara, Bratovštine Kraljice Hrvata iz Palačnika–Rude, Udruge „Ekosspiritus“ iz Samobora u narodnim nošnjama kao i vjernici Kotara.

Fra Bernard je u propovijedi govorio o temi monografije. „Odakle crpim tu snagu, to veselje?“, upitao je, odgovorivši: „Iz Evanđelja. Na početku već piše: ‚Javljam vam veliku radost, danas se je u Betlehemu rodio Isus Spasitelj Krist Gospodin.‘ Pokazala se je dobrota i čovjekoljublje Boga. On je izvor i uzrok naše radosti. Time smo postali djeca Božja. U Vjerovanju molimo: ‚Vjerujem u Boga Oca svemogućega‘ i ne samo to – mi možemo s Ocem komunicirati, s Ocem razgovarati u molitvi. Vjerujem u Boga Oca koji me voli, koji poznaje moje potrebe, brine o meni, a On je svemogući. Zašto da strepim u životu? Ne mogu mi nauditi ni ljudi, ni đavli, ni bolest, ni smrt, ništa, jer ja imam svemogućeg Oca. To je moj Oče naš, to je izvor moje radosti.“

„Imamo i Majku, a svaka majka zna što djetetu treba“, nastavio je fra Bernard naglasivši moć molitve Zdravo Marijo i krunice. Sam je đavao rekao preko don Bosca da bi on bio sam u paklu kada bi ljudi znali moć Zdravomarije. „Lucija iz Fatime je izjavila: ‚Nema obiteljskog, nacionalnog, internacionalnog problema koji ne bi riješila molitva Krunice.‘ Molitva nije ustima, već moliti treba s vjerom“, naglasio je.

Na kraju je fra Bernard sve pozvao da teže za nebeskim dobrima.

Pjevanje su predvodili pjevači iz Samobora „BandBogsesmiluj“.

Nakon što je na kraju mise mnoštvo vjernika ophodilo oltar sv. Leonarda, održano je predstavljanje fra Bernardove monografije „Svjedok Radosne vijesti“.

Nakon pozdrava domaćina i organizatora predstavljanja, župnika Banfića govorio je vlč. Badurina-Dudić, urednik mjesečnika Krčke biskupije „Vez“ u kojem fra Bernard objavljuje mjesečne kolumne koje su izdane u posebnoj knjižici pod naslovom „Duhovna misao“ s monografijom. Naglasio je neposrednost, jednostavnost i srdačnost fra Bernardova pristupa čovjeku.

Marijan Udina izrazio je radost što je mogao pomoći u uređivanju monografije.

Potom je pokretač tog djela i recenzent fra Antun Badurina predstavio sadržaj monografije. Naglasio je da je knjiga estetski lijepa, napisana opušteno i da ne opterećuje. Dodao je da je to geografski podsjetnik od Drave do Jadrana, svugdje gdje se prostire Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša, gdje je autor živio i djelovao uključujući 25 godina boravka u Njemačkoj u hrvatskim misijama. U to je uključeno Bukovje, Cerje i Kotari, rodni kraj, koji je monografijom predstavljen svijetu, naglasivši da je jedan general trećoredaca, posjetivši Kotare, rekao da je to jedan od najljepših krajeva na svijetu koje je vidio. Knjiga je i vremeplov koji dotiče društvene i crkvene događaje od gotovo jednog stoljeća, kao pozadina svakodnevnih događanja autora. Knjiga je i memorija na mnoge ljude. Fra Antun je završio predstavljanje zahvalivši Bogu i izrazivši ponos što i trećoredci i žitelji Kotara imaju fra Bernarda.

Božidar Matijačić govorio je u ime svih hodočasnika koje je fra Bernard tijekom niza godina vodio u Međugorje i djelatnika KBC-a „Sestre milosrdnice“ s kojima je surađivao. Istaknuo je njegovu raspoloživost, otvorenost i blizinu za svakog čovjeka.

Na kraju predstavljanja je autor knjige fra Bernard zahvalio svakomu tko je na bilo koji način pridonio izlasku monografije i zaključio predstavljanje pjesmom Bože, koje radosti.

Uslijedilo je druženje na domjenku u samostanu za sve prisutne uz pjesmu tamburaša iz Ruda Trilikumi.

Monografiju fra Bernarda Ivana Rubinića „Svjedok Radosne vijesti“ izdali su nakladnička kuća „Josip Turčinović“ iz Pazina i Provincija franjevaca trećoredca glagoljaša.

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u uvodnoj riječi piše: „Fra Bernard ubrzo je – svojim „izlaskom na rubove“, spontanošću odnosa prema svima koje je susretao, otvorenošću srca, evanđeoskom blagošću, vedrinom i poniznošću čovjeka Božjega i svećeničkim identitetom Kristova svjedoka – postao izazov, koji je rušio nepovjerenje, otpore i barijere određenog dijela žitelja Belišća, brojnih doseljenika s različitih strana te predstavnika lokalne komunističke vlasti. Bio je netipičan svećenik, koji je baš zato bio potreban takvoj sredini i u njoj pastoralno uspješan.“

Provincijal fra Ivo Martinović u popratnoj riječi naglašava: „Fra Bernard u središte svoga poziva, poslanja i pastoralnog rada uz Boga na prvo mjesto stavlja osobu, čovjeka. On se zauzima za svaku osobu i u svim njenim životnim fazama, od začeća do prirodne smrti. Zašto se potpuno zauzima za svaku osobu? Vjerujem da je, osim humanih razloga i Božjega stvarateljskog djela s čovjekom, glavni razlog taj što je u središtu Božje objave i Isusova poslanja osoba-čovjek zbog kojeg se on utjelovio da ga otkupi i spasi, ali i zato što je svjestan da se spasenje ljudi i svijeta ostvaruje po ljudima, a posebno po onima koje Bog izabire i koji mu se predaju da mu služe u duhovnom pozivu i slijede ga poput učenikâ.“

U recenziji fra Antun Badurina piše: „Sadržaj knjige nije moguće ni potrebno prepričavati. Ustrajan čitatelj bit će nagrađen obiljem zanimljivih doživljaja, akcija, pastoralnih programa, narodnih običaja, anegdota, poznatih i nepoznatih imena i događaja, sudjelovanjem u mukotrpnom rađanju hrvatske države… i sve je ilustrirano s preko tristo pripadnih fotografija. Opisan je zapravo jedan jedinstveni životni krug, pomalo na pjesnički i pustolovan način, od rodnog Bukovja i samostana sv. Leonarda u Kotarima, preko opsluživanja hrvatskih i njemačkih župa (Lüdenscheid, Mülheim) do življenja u brojnim samostanima, ponegdje i kratko, vlastite Provincije franjevaca trećoredaca. Krug je to od mladomisničkog entuzijazma i nemira do dijamantnog slavlja i postupna smirenja. Dinamičan je to život svjedoka Radosne vijesti, protkan avanturističkim prisjećanjima. Knjiga se sastoji od devet poglavlja koja kronološki prate spomenuti životni krug, od autorova rođenja 1932. do godine izdanja ove monografije – 2023., zamalo čitavo stoljeće. Naslovi poglavlja označavaju zapravo, sasvim precizno, životne postaje: Naselje Bukovje i obitelj Rubinić; Povijest samostana sv. Lenarta; Moje školovanje i put k svećeništvu; Župa Bibinje kod Zadra, prva dušobrižnička ljubav; Župa Belišće, posebno pastoralno iskustvo; Župa Kloštar Podravski – brazde kontinuiteta; Njemačka – novi pastoralni izazov; Povratak u domovinu; Uvijek zahvalan. Ne želim dalje oduzimati čitateljima radost i znatiželju čitanja ove knjige. Samo ću zaključiti da smo u ovoj knjizi dobili dragocjeno svjedočanstvo vremena i jednog osobitog svjedoka kojega vrijedi upoznati. Bila bi velika šteta da nam je to uskraćeno.“