Mons. Ćosić je u svom nagovoru iznio promišljanje o starozavjetnoj Knjizi o Joni. U kontekstu razmišljanja o temi poziva i poslanja ukazao je na Joninu odluku o bijegu od Božjeg glasa. Povukao je paralelu između slike o proroku Joni i svakodnevne čovjekove napasti da bježi od stvarnosti koju treba živjeti.

U izlaganju je spomenuo kako „nije lako biti iskren i istinoljubiv, pogotovo ako je riječ o nama, nego je puno lakše, barem se naizgled može tako činiti, svakome živjeti u svijetu fantazije i laži i u tome ustrajavati, čak i onda kada znamo da time dovodimo u opasnost svoj identitet – ljudski, duhovni, profesionalni i odgojno-obrazovni“. Istaknuo je kako je rješenje, po njegovu mišljenju, u vraćanju vlastitom pozivu i identitetu u kojem nam je Jona najbolji primjer. U nagovoru je spomenuo kako se u svome pozivu često susrećemo s nesporazumima, nerazumijevanjem i manjkom komunikacije. I u takvim okolnostima ne trebamo bježati, nego se ustrajno zalagati u međusobnom potpomaganju.

Nakon nagovora djelatnici su mogli pristupiti sakramentu ispovijedi, a potom je započelo slavlje svete mise. U propovijedi je mons. Ćosić nastavio približavati djelatnicima duhovnu stvarnost Uskrsa. „Potrebno je iznova, a korizma je vrlo pogodno vrijeme za to, u sebi obnoviti pravo lice Isusa Krista koji nije bio, kako su Židovi smatrali, samo veliki čovjek i mudar učitelj, nego konačni objavitelj saveza s Bogom“, riječi su mons. Ćosića koji je nastavio da ćemo „najbolje u tome uspjeti ako Isusove riječi prihvatimo i čuvamo, pažljivo ih slušamo, o njima razmišljamo i u skladu s njima dajemo smisao životu, stvarima, službi i radu s drugima i za druge.“

Povezujući temu Jonina bijega koji ne želi slušati do kraja Božju riječ i potrebu usvajanja Isusovih riječi, koje nas oslobađaju bijega od suradnje i pomoći koju dugujemo jedni drugima, mons. Ćosić je poručio na kraju kako svi odgojitelji imaju žuran poziv biti otvoreni riječi koju im Bog govori i riječi koju im govore njihovi kolegice i kolege na radnom mjestu.