Neum, 6. 5. 1999. (IKA) – “Sestrinske Crkve za rehabilitaciju osobe putem solidarnosti i pomirenja u susret jubileju 2000.”, tema je trodnevnog seminara koji su priredili Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i pet pobratimljenih biskupija Talijanskog Caritasa. Seminar je održan u Neumu od 2. do 4. svibnja, a sudjelovali su brojni istaknuti djelatnici i suradnici spomenutih Caritasa, među kojima i predstavnici “Kruha sv. Ante”, Hrvatskoga kulturnog društva “Napredak” i isusovačke službe za pomoć izbjeglicama.
Na početku skupa, u nedjelju 2. svibnja nazočne su pozdravili voditelj seminara don Salvatore Ferdinandi, a zatim i sarajevski pomoći biskup Pero Sudar, te direktor Talijanskog Caritasa don Elvio Damoli i direktor Caritasa BiH mons. Bosiljko Rajić. U svome pozdravnom govoru biskup Sudar je istaknuo kako je rat najgore stanje ljudskoga duha i najveća negacija čovjeka kao osobe. “U ratu nije napadnuto i ne ruši se samo ono, što je čovjek izgradio za svoj materijalni život nego su prije svega u velikoj pogibelji duhovne i materijalne pretpostavke njegova biti čovjek. Iako u ovoj zemlji nije posve minula kušnja kruha, u kojoj nam je Crkva iz Italije posredstvom Caritasa bila blizu, sada je neophodno tragati za načinom na koji ljudima pomoći nadvladati kušnju nade”, istaknuo je biskup Sudar. Podsjećajući na velika ljudska i materijalna stradanja stanovništva i Crkve u BiH, biskup Sudar je istaknuo kako je u ovakvim “nevremenima prvotna zadaća Crkve stati na stranu čovjeka pomažući mu da se, snagom vjere u Boga, odupre ovom zlu među ljudima i njegovim gorkim i bezbožnim plodovima”. “Pomagati ljudima u ratu da prežive i nakon rata da, što je prije moguće, normalno zažive jedan je od najizričitijih načina suprotstavljanja ratu i mržnji među ljudima s jedne i očitovanja vjere u Boga i ljubavi prema čovjeku s druge strane”, zaključio je sarajevski pomoćni biskup. Biskup Sudar je podsjetio kako je u proljeće 1994. pokrenut pothvat za promicanje povezivanja gotovo uništene mjesne Crkve u BiH sa Crkvom u svijetu, prije svega u Europi. Odbor za njegovu provedbu nije utemeljen, ali je projekt zaživio pod naslovom “partnerstvo župa”. Sarajevska nadbiskupija otvorila je ured koji koordinira partnerstvo biskupija iz Italije, Njemačke i Austrije s 52 župe, rekao je biskup Sudar, ističući značajnu pomoć Talijanskog Caritasa.
Drugi radni dan seminara započeo je jutarnjom molitvom, koju je predvodio don Salvatore Ferdinandi. Generalni vikar vrhbosanske nadbiskupije bibličar mons. Mato Zovkić održao je predavanje o “Isusovu poslanju siromašnima, bolesnima i potlačenima”. Nakon rasprave, nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio je misno slavlje zajedno s voditeljima seminara don Salvatorem Ferdinandijem i mons. Milom Aničićem, te s direktorom Caritasa BiH mons. Bosiljkom Rajićem. Na početku misnoga slavlja kardinal Puljić je istaknuo kako je skup priređen kako bi se sudionici učili prepoznavati Isusa Krista među bližnjima. Nakon misnog slavlja prof. Leopoldo Grosso iz Talijanske udruge “Gruppo Abele” održao je predavanje na temu “Tko su danas na našim područjima sužnji, ugnjetavani koje treba osloboditi, srca slomljena koja treba zacijeliti, slijepi kojima treba vratiti vid”. On je iznio sliku desetak skupina i pojava u Italiji i izvan nje kojima Talijanski Caritas pomaže. Nakon toga je dr. fra Špiro Marasović održao predavanje “Socijalna dimenzija otkupljenja”. Na predavanjima, a kasnije i u raspravi sudjelovao je predsjednik Hrvatskog Caritasa zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Nakon kraće stanke, sudionici skupa podijeljeni u devet skupina razmatrali su o karakteriziranju, kvalifikaciji i provjeri pobratimstva u svjetlu predavanja i prethodnih iskustava te podnošenjem iskustvenih rješenja, stavova i prijedloga s područja odakle dolaze.
Posljednji radni dan trodnevnog seminara 4. svibnja započeo je jutarnjom molitvom i nagovorom. Nakon toga sudionici su se podijelili u skupine i raspravljali na temu “Tko su danas na našim područjima sužnji i ugnjetavani, koje treba osloboditi, srca slomljena koja treba zacijeliti, slijepi kojima treba vratiti vid”. Zadaća radnih skupina, podijeljenih prema biskupijama, bila je sastavljanje pothvata ili više njih kao odgovor na poteškoće pojašnjene u prethodnim predavanjima o socijalno-povijesnim vidovima za rehabilitaciju osoba. Potom je započeo novi rad u skupinama. Prijepodnevni dio završio je misnim slavljem koje je predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica zajedno sa zadarskim nadbiskupom i pedesetak hrvatskih i talijanskih svećenika. U prigodnoj propovijedi, biskup Komarica je, među ostalim, istaknuo kako je u ratu u BiH u banjolučkoj biskupiji ubijen veći broj svećenika, redovnika i redovnica. Poručio je kako oni nisu ubijeni zato što nisu htjeli pobjeći s tog područja, nego što su htjeli ostati i pružati djelotvornu pomoć preostalim Hrvatima. Poslijepodnevni dio nastavljan je radom po skupinama koje su izrađivale nacrte pothvata koji bi se u bosanskohercegovačkim biskupijama ostvarile pod pokroviteljstvom Talijanskog Caritasa ili pojedinih talijanskih biskupijskih Caritasa. Prije večere upriličen je skup svih sudionika, njih dvjestotinjak, na kojem su predstavljeni pothvati skupina. Gotovo su sve skupine kao priroritete odredile: povratak izbjeglih na svoja ognjišta, pomoć pri povratku u obnovi kuća, stanova, škola, crkava, bolnica i ostale infrastrukture te novčanu pomoć i duhovnu obnovu obitelji. Dogovoreni su konkretni projekti, a nakon toga je usvojena izjava s ovog skupa vezana uz stanje na Kosovu.
Na završnom sastanku u srijedu 5. svibnja bio je nazočan i direktor Caritasa kotorske biskupije mons. Ivan Ćorić. Predstavio je prilike u svojoj biskupiji vezane uz krizu na Kosovu, te je zamolio nazočne sudionike skupa da pomognu prognanicima s Kosova, koji su došli u njegovu biskupiju. Koji će se od tih pothvata ostvariti bit će poznato nakon predstavljanja pothvata u središnjici Talijanskog Caritasa. Bilo je i riječi o tome kako su neka javna glasila u Hrvatskoj objavila kako “Kruh sv. Ante” iz Sarajeva i Caritas BiH švercao oružjem za Kosovo, što je na ovom skupu kategorički odbijeno. Završno misno slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić. Na misnom slavlju priređena je i koleta u kojoj su milodare za prognanike s Kosova darovali sudionici seminara.
Sudionici skupa usvojili su zatim zajedničku izjavu, kojom se osvrću na događanja na području Jugoslavije. U izjavi se, između ostaloga ističe da su u tijeku seminara “sudionici više puta zajednički izrazili zabrinutost za sve ono što se događa na području Jugoslavije, a posebno za patnje, koje ovaj rat nanosi stanovništvu cijelog tog područja. Obje Crkve, u različitim periodima, proživjele su patnje rata, i stoga poznaju njegove najdramatičnije strane. Također zbog toga cijela grupa sudionika željela je uz stalnu molitvu za Mir ujediniti i jedan konkretni znak pomoći namijenjen naročito da ublaži patnje stanovnika Kosova, koje je izbjeglo na područje biskupija Bar i Kotor. To je jedan mali znak, koji se uklapa u jedan širi zahvat različitih Crkvi i Caritasa svijeta kao odgovor na sve veće potrebe izbjeglica i prognanika na cijelom području koje direktno ili indirektno osjeća posljedice sukoba. Preuzvišenim biskupima će ovaj simbolični dar uručiti don Ivan Ćurić, koji je sudjelovao u radovima seminara”.