Na sjednicama se okupilo oko 120 hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Njemačke i jedna socijalna djelatnica. U Hrvatskoj katoličkoj župi u Münchenu održana je prva sjednica za sudionike iz Bavarskoga pastoralnog područja u ponedjeljak 10. veljače. Druga sjednica održana je u utorak 11. veljače u HKZ Nürtingen za sudionike iz pastoralnih područja Baden-Württemberg I. i Baden-Württemberg II. Treća sjednica održana je u srijedu 12. veljače za sudionike iz Pastoralnog područja Sjeverna Rajna i Vestfalija u HKM u Kölnu. Četvrta sjednica održana je u četvrtak 13. veljače za Sjeverno pastoralno područje u samostanu Marienrode kod Hildesheima. Peta sjednica za sudionike iz Rajnsko-majnskog pastoralnog područja održana je u petak 14. veljače u HKM Darmstadt.

Uz domaćina delegata za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicu Komadinu na svim je sjednicama sudjelovao i ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić. Nakon pozdrava delegata Komadine, predstavnika pastoralnih područja i voditelja misija i zajednica na čijem su se području održavale sjednice, susret je započeo molitvom za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca u povodu 60 godina od njegove mučeničke smrti. Sudionici su se pomolili i za preminule pastoralne djelatnike u hrvatskoj pastvi u Njemačkoj i u svijetu. Predstavili su se i novi pastoralni djelatnici.

Predavanje „Tko su Isusova braća i sestre iz evanđelja?“ održao je fra Matej Jovanovac, TOR, koji je pritom istaknuo kako su evanđelja (i poslanice) naizgled nejasni u svezi Isusove uže i šire obitelji, (usp. Mk 3,31; 6,3; Mt 13,55-56; Iv 2,12; Gal 1,19…). Neki se apokrifni spisi već od drugog stoljeća bave tom tematikom (npr. Protoevanđelje Jakovljevo) no prve zabilježene rasprave o tome nastaju tek u četvrtom stoljeću. To je i razumljivo, s obzirom da su progoni Crkve bili učestali, a druga važnija pitanja vjere bila su u prvome planu. Procvatom pustinjaštva i monaštva u tim stoljećima, pitanje života u celibatu/djevičanstvu dobiva na važnosti, a samim time i Marijino mjesto u životu Crkve. Među prvima koji je doveo u pitanje Marijino djevičanstvo bio je Helvidije. On je tvrdio da Isus nije jedino dijete koje je Marija rodila, nego da je imala još djece s Josipom. Slične tvrdnje nakon njega iznosili su i drugi. Tome se oštro usprotivio sv. Jeronim u djelu „O vječnom djevičanstvu blažene djevice Marije“. I drugi crkveni oci dijele uvjerenje sv. Jeronima (sv. Atanazije, sv. Ambrozije, sv. Augustin…). Peti ekumenski sabor u Carigradu (553. g.) naziva Mariju „ἀειπάρθενος“ – vazda Djevicom, a Lateranski sabor 649. to je potvrdio. Otada je kroz mnoga stoljeća vladao sporazum po tom pitanju, kako na Istoku, tako i na Zapadu, iako je Istočna Crkva drukčije tumačila pojam „Isusove braće i sestara“ od Zapadne. Ipak, pitanje na početak vraćaju mnoge protestantske Crkve, koje grčki termin „ἀδελφοὶ” za Isusovu „braću i sestre“ shvaćaju u modernom smislu riječi, čitajući Sveto pismo doslovno. U tome slučaju pojmovi „braća i sestre“ označavaju najbliže krvne srodnike, rođene od istih roditelja. Takvim tumačenjem direktno osporavaju i učenje o Marijinu djevičanstvu koje zastupa Crkva.

No, dok se takvo tumačenje donekle može primijeniti na neke tekstove Novoga zavjeta koji dotiču to pitanje, u ostalima se izrazito ne uklapa i ide protiv samoga teksta i običaja vremena u kojemu je tekst nastao. Zato pažljivim čitanjem tih tekstova pokušat ćemo pobliže upoznati problematiku i pronaći odgovore i usmjerenje koje Crkva stoljećima čuva, njeguje i prenosi novim naraštajima. Ovdje treba najprije istaknuti ulogu semitskog načina izražavanja, istaknuo je Jovanovac. U tom pogledu, već grčki prijevod Hebrejske Biblije, tzv. Septuaginta, prevodi hebrejske izraze doslovno na grčki jezik, bez ispravljanja. Tako u Pos 13,8 Abraham i njegov nećak Lot nazvani su braćom u hebrejskom tekstu, a grčki prijevod to slijedi. Slično nalazimo i u Post 19,15; Pnz 23,7; Neh 5,7; Jer 34,9 itd. Stoga se ne smije zanemariti činjenica da pisci evanđelja, izravno ili neizravno, dolaze iz takvog govornog područja i pišu evanđelje zajednicama u takvim sredinama. Nadalje, u Iv 19,25 nalazimo da je uz križ Isusov stajala njegova majka te sestra njegove majke, Marija Kleofina. Ako bismo uzeli da je Marija Kleofina sestra Isusove majke u doslovnom smislu te riječi, otvaramo time novi problem: zašto bi netko nazvao dvije kćeri/sestre istim imenom? No, ako poštujemo semitski način razmišljanja i izražavanja, možemo shvatiti da se ne radi o sestrama u doslovnom smislu riječi, nego o (naj)bližim rođakinjama. Time nam se otvara novi horizont u pogledu pitanja Isusove braće i sestara. Naime, u Mk 15,40 i Mt 27,56 Marija Kleofina nazvana je majkom Jakova mlađeg i Josipa.

A upravo su ta dva imena prva u nizu od četiri imena Isusove braće, kako ih nalazimo u Mk 6,3 i Mt 13,55. Osim toga, Isus je nazvan sinom Marijinim, što je doista neobičan naziv, budući da se pripadnost sina uvijek veže uz ime oca (usp. Br 1,1-10; Mt 1,1-16 itd.). Štoviše, Marko ne ostavlja mnogo mjesta dvojbama ističući da je Isus „ὁ υἱὸς τῆς Μαρίας“, sin Marijin, ali označen u grčkom jeziku određenim članom. Taj određeni član označava da Isus nije jedan između sinova, nego jedan jedini sin. Na kraju, u Iv 19,26-27 Isus, umirući na križu, ostavlja svoju majku ljubljenom učeniku. Ako je Isus doista imao braću u doslovnom smislu riječi, ostaje nejasno zašto bi morao povjeriti svoju majku jednom od svojih učenika, a ne svojoj vlastitoj braći. Time bi sama braća prekršila židovski zakon kojim su obvezni brinuti za roditelje. Jedino razumno objašnjenje jest da Marijin jedini sin umire na križu, ali joj on ostavlja ljubljenoga učenika da se u njegovo ime brine za nju. Ovih nekoliko primjera dovoljni su da nam pojasne kolika je važnost odgovornog tumačenja Svetoga pisma.

Nijedno tumačenje Svetoga pisma ne bi smjelo ignorirati crkvenu tradiciju, povijesnu pozadinu te način izražavanja ljudi toga vremena i kulture“, zaključio je fra Matej, nakon čega se razvila plodna diskusija.

Ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Markić u izvješću je istaknuo kako u Hrvatskoj inozemnoj pastvi danas u 189 misija, zajednica, župa i centara djeluju 193 svećenika, od čega su 61 dijacezanska i 132 redovnička. U Njemačkoj je 90 svećenika, u Austriji 14, u Skandinaviji 6, u Sloveniji 4, u Švicarskoj 14, u Zapadnoj Europi 7, u Kanadi 18, u SAD-u 19, u Južnoj Americi i Južnoafričkoj Republici 3 i u Oceaniji 18. U hrvatskoj pastvi u svijetu je ujedno 8 trajnih đakona, 50 redovnica, 39 pastoralnih suradnica i suradnika laikinja i laika te 48 tajnica i tajnika.

Potom je podsjetio na imenovanja i razrješenja u hrvatskoj inozemnoj pastvi te na aktualne pastoralne potrebe. Podnio je i financijsko izvješće Fonda solidarnosti u 2019. U osvrtu na 2019. godinu podsjetio je na važnije događaje u hrvatskoj pastvi u svijetu, istaknuvši kako će se komemoracija u Bleiburgu održati 18. svibnja. Također je podsjetio na Susret hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu od 8. do 10. svibnja., na 4. hrvatski iseljenički kongres u Zagrebu od 26. do 28. lipnja. te na 6. hrvatski socijalni tjedan u Zagrebu od 23. do 25. listopada.

Govoreći o iseljavanju iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine te pitanju povratka, podsjetio je kako se procjenjuje da je od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju iselilo između 250.000 do 300.000 Hrvata i to ponajviše u Njemačku, u kojoj novopridošli Hrvati susreću gustu mrežu hrvatskih katoličkih misija i zajednica. U tom je smislu podsjetio i kako Austrija od srpnja 2020. ukida ograničeno zapošljavanje s hrvatskom putovnicom. Kao razloge iseljavanja je istaknuo ekonomski razlog, nezadovoljstvo političkim sustavom i korupcijom te to da su građani s hrvatskom putovnicom otkako je Hrvatska u EU to u mogućnosti učiniti. Kazao je kako Facebook stranica Ravnateljstva: m.facebook.com/hrvatskainozemnapastva/, u tri godine djelovanja ima 8662 pratitelja.

Delegat Komadina govorio je o aktualnostima u hrvatskome dušobrižništvu u Njemačkoj. Poglavito se osvrnuo na nedavnu proslavu 50. obljetnice Hrvatske katoličke misije Koblenz i blagoslov biste bl. Alojzija Stepinca na trgu ispred crkve Sv. Franje u Koblenzu o 60. obljetnici Stepinčeve mučeničke smrti te je izvjestio kako se sve oko toga odvijalo. Na sjednici u Münchenu zahvalio je uz prigodni dar dugogodišnjem pastoralnom suradniku na djelovanju u HKŽ Freising Iliji Čoliću, koji je otišao u mirovinu.

Na sjednici u Kölnu sudjelovao je referent za Internacionalno katoličko dušobrižništvo u toj nadbiskupiji Ingbert Mühe, koji je na toj službi godinu dana. Prenoseći pozdrave kölnskog nadbiskupa kardinala Rainera Marie Woelkia, istaknuo je kako je u Nadbiskupiji Köln 350.000 katolika drugih materinskih jezika, koji djeluju u 43 zajednice, 27 jezika i deset obreda.

Sjednice su završile zajedničkim ručkom.