Okučani, (IKA) – U kapelici novosagrađenog Doma za starije i nemoćne osobe “Dragi Bližnji” u Okučanima požeški biskup dr. Antun Škvorčević predvodio je 6. rujna misno slavlje i blagoslovio kapelicu i Dom koji su sagradile sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Uz biskupa su bili domaći župnik fra Ante Ivanović, župnik iz Gornjih Bogićevaca fra Ilija Stipić, cernički župnik fra Ante Perković, kancelar Požeške biskupije Ivica Žuljević, biskupov tajnik Ivan Štivičić, nekadašnji okučanski župnik fra Božo Blažević i župni vikar iz Okučana fra Mirko Bobaš. Uz redovnice iz okučanskog samostana sudjelovale su članice vodstva Družbe iz Zagreba predvođene regionalnom poglavaricom s. Cecilijom Milković. Među gradskim čelnicima bio je načelnik općine Okučani Aco Vidaković, a od predstavnika državnih vlasti državni tajnik u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Stjepan Adanić, saborska zastupnica Suzana Vardić Bilić uime brodsko-posavskog župana te predstavnici pojedinih poduzeća koja su izvodila radove ili su dobročinitelji gradnje. Nakon ulazne pjesme sestarskog zbora “Pelikan” iz Zagreba, arhitekt Boris Nemeth predstavio je projekt i simbolično predao ključeve Doma regionalnoj poglavarici Milković. Ona je zatim ukratko upoznala nazočne s nastankom Doma. Živeći među stanovništvom u Okučanima sestre su se upoznale sa socijalnom situacijom, napose starijih i nemoćnih osoba te se rodila ideja Doma. To je početak nove budućnosti za župu i Družbu jer će u Domu mnogi nalaziti utjehu, ljubav i milosrđe. Započinjući obred blagoslova kapelice i Doma, biskup je istaknuo kako se raduje što je u Okučanima izgrađen objekt koji svjedoči o namjerama plemenitog služenja čovjeku u njegovim starijim i nemoćnim danima. Čestitao je redovnicama na izvedenom djelu, koje je potom u blagoslovu povjerio Bogu kako bi on pratio sve plemenite sestarske namjere. U homiliji biskup Škvorčević podsjetio je da je čovjek biće zajedništva, progovorio je o snažnom iskustvu kojeg smo u tom smislu stekli u svojim obiteljima i istaknuo da pisac knjige Sirahove daje točnu dijagnozu kako se zdravo ljudsko postojanje ostvaruje kroz njegovanje istinskih međuljudskih odnosa. Čovjek kao biće zajedništva živi svoju punu snagu i dubinu kroz svoj vjernički odnos prema Bogu, o čemu divno svjedočanstvo daje starac Šimun u evanđelju. Istaknuo je da u suvremenom svijetu, unatoč najmodernijim sredstvima komunikacije, postoje brojni odbačeni i osamljeni ljudi. Naglasio je da je obitelj u kojoj se ostvaruje zajedništvo djece, mladih, supružnika i starijih, živi dostojanstvo od rođenja do smrti, najprirodniji okvir ljudskog postojanja, ali da je on u suvremenom društvu razbijen. U njemu su međuljudski odnosi uvjetovani gospodarskim kriterijem, te se ljudi dijele na radno sposobne i nesposobne. Oni koju su proizvodno nesposobni, poput djece, hendikepiranih, bolesnih i starijih osoba, smještaju se u posebne, za njih otvorene ustanove. Biskup je istaknuo da kršćanima nije moguće pobjeći iz takvog društva, nego u okviru svojih mogućnosti učiniti da ljudima izdvojenima iz obiteljske sredine pristupaju na evanđeoski način. Spomenuo je kako je blagoslivljajući prostore Doma ostao zadivljen razinom njegove tehničke opremljenosti, i istaknuo da će se njegovi korisnici osjećati prihvaćenima u svom dostojanstvu samo ako im se bude prilazilo raspoloženjem vjere, koja u bolesnom, starijem, siromašnom, najmanjem bratu i sestri prepoznaje lice samoga Isusa Krista. Poželio je Klanjateljicama Krvi Kristove da, nasljedujući svoju svetu utemeljiteljicu Mariju de Mattias, u tom duhu služe najmanjima u svom Domu te ranjeni slavonski dio naše hrvatske domovine učine ljudskijim.