Tom prigodom proslavljena je 60. obljetnica redovništva o. Josipa Sremića koji je trenutačno u Austriji te o. Josipa Opata koji je nakon Zagreba, Frankfurta, Splita i Boke kotorske, nastavio pastoralno djelovati u Opatiji.

Na misi je propovijedao o. Nikolić. Govoreći o sv. Ignaciju, između ostaloga istaknuo je svečeva pisma kao uspješnu komunikaciju s ljudima. U njima je ljude poticao na jednostavnu molitvu koju Crkva traži, odnosno ispit savjesti, misu, sakramente, a njemu samom misa je bila najdraži način da s neba zadobije svjetlo i snagu. Svetom Ignaciju bilo je jasno da nema nasljedovanja Krista bez sjedinjenja s njime, rekao je o. Nikolić. U pismima je upozoravao na kratkoću našeg ovozemaljskog života i spletke pakla koje čovjeka sapliću, a s druge strane poticao na molitvu i sakramente kao izvanredna sredstva u borbi protiv tih spletki. Njegova pisma ukazuju na čovjeka koji je ozbiljan i čedan, ali nadasve odlučan čovjek s plemenitim srcem koje je po uzoru na Isusa Krista bilo strastveno za radom i patnjom za Božje kraljevstvo. Stoga je bio siguran i spokojan da već ovdje dolje na zemlji počinje sjedinjenje s Bogom koje će se u punini iskusiti u vječnosti, kazao je o. Nikolić.

Govoreći o 60 godina redovništva o. Opata, istaknuo je njegov konkretan i praktičan život nadahnut sv. Ignacijem koji traži da budemo kontemplativni u djelovanju. Sveti Ignacije imao je pisaljku poput psalmista, a o. Opat u ruci alat, a ruke su mu hitre kao u najhitrijeg majstora. Razni strojevi i mašine od kojih su drugi majstori dizali ruke, u Opatovim rukama iznova su pokretani i nastavljali su raditi, kazao je Nikolić. „No, sav njegov praktični smisao bio je prožet duhovnošću Velikih duhovnih vježbi koje je o. Opat obavio dvaput u svojemu životu. Na duhovnim vježbama gradio je svoj redovnički život koji se odvijao u duhu gesla sv. Ignacija koji ga je ostavio isusovcima da isto čine sve na veću slavu Božju. Time je ostvarivao stoljetni, ne samo redovnički ideal, nego ideal opće Crkve: ‘Ora et labora’ – Moli i radi, a što se u Družbi Isusovoj kaže malo kompliciranije: ‘contemplativus in actione’. O. Opat doista je takav: kontemplativan u svojem djelovanju.”

Na kraju mise o. Opat posvjedočio je o svom redovničkom pozivu, kazavši da je za isti zaslužan njegov otac koji se molio da jedno dijete bude svećenik. Potaknuo je vjernike na nasljedovanje Svetog pisma kao jedinoga pravog utočišta. Ljubav Božja očitovala se u Isusu Kristu koji je sigurnost za sve naraštaje, kazao je o. Opat. Na kraju je zahvalio svima na čestitkama i podršci na redovničkom putu te potaknuo okupljene da mole jedni za druge.