U Opatiji proslavljena svetkovina sv. Jakova i Dan Grada

Središnje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je starješina dominikanskog samostana u Rijeci fr. Ivan Dominik Iličić u zajedništvu sa župnikom Mirkom Vukojom, provincijalom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Sebastijanom Šujevićem i drugim svećenicima.

U propovijedi je fr. Ivan Dominik potaknuo okupljene vjernike na propitivanje dosadašnjeg načina vjerničkog života te buđenje želje za intimnijim odnosom s Kristom, kako u osobnom, tako i u obiteljskom životu. Naglasio je da sve to zahtijeva dublje obraćenje i veću zauzetost u suradnji s Božjom milošću, kako bi na taj način, poput sv. Jakova, mogli prihvatiti Kristov poziv i postati njegovi apostoli te vršiti ono poslanje koje im Bog povjerava.

„Gospodin je prisutan u našem životu i kada je najteže, on je tu. Ali pitanje je jesmo li mi poput Jakova i drugih apostola takvi da želimo služiti Bogu, da ga tražimo više od svega, da težimo za njegovom pravednošću, ljubavlju i onda kada nam je teško da se okrećemo Bogu s vjerom, pouzdanjem.

No, jesmo li najprije započeli taj put jednoga dubljega obraćenja? Isus je pozvao apostole na obraćenje, njih koji su slabi, krhki, tvrdoglavi, koji se često nisu razumjeli između sebe. I oni su ga počeli slijediti. To je ključ – poziv na obraćenje“, istaknuo je propovjednik.

Kazao je da nije problem u Božjoj ljubavi, Božjem milosrđu, koje je neizmjerno i ne može manjkati prema svakome čovjeku, najvećem grešniku ili nekome tko je najzarobljeniji. „Gospodin može sve oprostiti i želi sve oprostiti, ali uvjet je da čovjek prizna svoj grijeh, pouzda se u Božje milosrđe i poželi biti drugačiji, poželi se obratiti. Isus je lakše preobrazio ljude koji su bili veliki grešnici nego neke koji su mislili da su sami po sebi dobri i pravedni i da njima obraćenja ne treba“, poručio je.

Dodao je da je ista situacija i danas. „Moguće je biti u crkvi pa čak ići često i na misu, a ne biti obraćen. Drugim riječima, nitko nije potpuno obraćen. Ako mislimo da jesmo, zapravo nismo ništa razumjeli. Gospodin će dati svaku milost koja nam je potrebna ako budemo s njim surađivali i priznali da smo potrebni milosrđa, da želimo dublje ući u intiman odnos s Isusom u osobnom životu i našim obiteljima“, kazao je fr. Ivan Dominik.

Rekao je da je važno odazvati se poput Jakova, njegovog brata Ivana i ostalih apostola. „Onda možemo naviještati živoga Boga – ako ga prvi mi susretnemo, ako promijeni naše srce, oslobodi nas, ispuni radošću, onda će to i drugi moći prepoznati. Ni apostolima nije bilo lako svjedočiti Krista u svijetu njihovog vremena. Smetali su i Židovima i Rimljanima, ali nisu se htjeli odreći Krista i nisu se uplašili protivština, nego su naviještali silu i snagu živoga Boga, Krista uskrsloga, na taj način da su mnogi ljudi povjerovali u Isusa, promijenili život i postali dio Crkve. Naše vrijeme ima neke nove izazove, a Bog nas nije ostavio, nego ima plan, a za taj plan želi upotrijebiti svakoga od nas i učiniti nas svojim apostolom“, ustvrdio je propovjednik.

U nastavku je posebno ukazao na zaštitničku ulogu sv. Jakova za brojne hodočasnike koji se utječu njegovom zagovoru te povezao sliku hodočašća s putujućom Crkvom, čiji je vjernički život na zemlji prikazan kao putovanje prema vječnoj domovini. Istaknuo je i nužna sredstva, kao i hranu koja je vjernicima potrebna na njihovom životnom putu.

„Sveti Jakov je i zaštitnik hodočasnika. Život je kao hodočašće, jedan put, napor, uspon i na tom putu važno je hraniti se molitvom, kontemplacijom, imati vrijeme za biti s Isusom, imati vrijeme za tišinu. Današnje vrijeme je previše bučno, užurbano, teško je biti u tišini. Čak neki i imaju vremena, ali boje se tišine, a u tišini Bog progovara, tu nas hrani“, istaknuo je fr. Ivan Dominik.

Dodao je da je snaga na putu hodočašća i ispovijed „gdje se očituje neizmjerno božansko milosrđe i gdje nas Bog ispunja svojom milošću i daje nam samoga sebe u presvetoj Euharistiji. Euharistija nas nužno mijenja ako ju blagujemo pripravnoga srca i upravo je ona najveća snaga na našem životnom hodočašću. Euharistija i Marija. To su dva ‘autoputa’ za nebo. Nećemo svojim snagama postati sveti, nego primajući to kao dar od Gospodina i surađujući s njegovom milošću“, kazao je propovjednik.

Na kraju je zaželio svim okupljenima da im, po zagovoru sv. Jakova, Gospodin pomogne na putu osobnog obraćenja i svetosti te ih osposobi za suradnju s njegovom milošću kako bi preko njih načinio remek djelo od života svakoga čovjeka.

Proslava župne svetkovine zaključena je procesijom sa slikom sv. Jakova ulicama grada.