U Osijeku predstavljena znanstvena monografija „Studije o Marulićevoj Juditi“

Tiskovinu u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade (Zagreb, 2022.) su, u suorganzaciji sa FFOS-om, svečano predstavili članovi Udruge katoličkih intelektualaca izv. prof. dr. sc. Krešimir Šimić i glumac osječkog HNK-a Vjekoslav Janković, koji je susret s autoričinim novim čitanjem „Judite“ otvorio i razgovor o knjizi popratio kazivanjem izabranih ulomka izvornih pjevanja Marulićeve Judite (napisane 1501., objavljene 1521. godine).

„Judita je in! Agencija za odgoj i obrazovanje ove je godine objavila zbornik Marko Marulić Judita (1501. – 1521. – 2021.), Društvo profesora hrvatskoga jezika poduzelo je niz aktivnosti vezanih uz petstotu obljetnicu prvotiska Judite. Organizirani se i drugi prigodničarski događaji. Ipak, iz obljetničkog okružja izdvajaju se dvije knjige. Nakon što je prošle godine (2021.) objavljeno kritičko izdanje s opsežnom studijom (Marko Marulić, Istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena, kritičko, studijsko i preslikano izdanje priredio Zvonko Pandžić), koja je donijela znatne pomake u juditologiji i marulologiji, svjetlo dana ugledala je monografija Ružice Pšihistal Studije o Marulićevoj Juditi. Ni jedna ni druga knjiga nisu prigodničarske, napisane isključivo povodom 500. obljetnice prvotiska Judite (1521.). Obje su plod dugogodišnjeg iscrpnog rada, štoviše svojevrsne filološke obuzetosti Marulićem. U Studijama, moćnomu djelu ženske ruke, je riječ o pet studija (poglavlja) nastajalih tijekom dvadesetak godina, kojima je autorica duboko zasjekla u transpoziciju biblijskog teksta (hipoteksta) u ep (hipertekst) o Juditi. R. Pšihistal je donijela sasvim nov pogled na alegorijsko tumačenje Judite, sačinila je retoričko-stilističku analizu razvijenih usporedbi kao važnih markera epskoga žanra, zatim je propitala mjesto tradicijske kulture i vernakularne jezične zajednice u Juditi  i, konačno, ponovno je u prvi plan stavila odnos između biblijske i Marulićeve Judite, ali sada iz perspektive njihova mjesta u kanonima (biblijskim/književnim/ školskim) zajedno s temom  kako se Gutenbergov izum sretno ‘umiješao’ u ‘sudbinu’ hrvatske knjige i smjestio ju u tijesni kanon postinkunabulskih književnih knjiga na vernakularu“, razložio je recenzent Šimić te, među ostalim, naglasio: „Marulićevu Juditu autorica pozicionira u skupini biblijskih epova manjega opsega ili ‘kraćega epa’ s predloškom u biblijskoj knjizi (kod Marulića je riječ o Jeronimovoj Juditi koja se nalazi u Vulgati, a ne u Septuaginti – što se u domaćem književnom studiju zanemarilo), ali i u tradiciju srednjovjekovnih vernakularnih biblijskih versifikacija koje su služile kao prijevod; Judita je i stihovani prijevod jer se vjerno drži hipoteksta“.

Nakon razgovora s autoricom kojim je potaknuto aktualiziranje čitanja Judite i  otkriveno kako „Judita nije oblikovana kao prozirna politička alegorija, Šimić je zaključio: „Pšihistal je svojom knjigom, uz svojevrsnu rekapitulaciju ogromnog broja studija svojih prethodnika, donijela iznimno vrijedne i inovative uvide u Marulićevu Juditu, koja u književnoj juditografiji zauzima posebno mjesto kao vrlo rana, ako ne i prva ranononovjekovna Judita u žanru biblijskog epa. Autoričino poznavanje teološke tradicije, ponajprije kršćanske alegoreze i tiopološkog tumačenja, biblijske epike, tradicijske kulture, vernakulranog humanizma, procesa kanonizacije i mnoštvo drugih, za razumijevanje Marulića iznimno važnih stvari, pa i suvremenih autora, poput Umberta Eca, Ronalda Barthesa, Clifforda Geertza i dr. iznjedrilo je eruditnu i akribičnu knjigu.“

„Čitanja Judite sabrana u ovoj knjizi odvijala su se tijekom dvaju desetljeća. Započela su krajem 90-ih u prvim studijama o Juditi i radu na doktorskoj disertaciji (Struktura i funkcija alegorije u Marulićevim epskim djelima: Juditi, Davidijadi i Suzani, 2005), i s manjim prekidima traju do danas… Poglavlja su nastajala sažimanjem ranijih istraživanja i opširnim dopunama novim spoznajama uz primjenu novih metodologijskih okvira. Namjera je bila potaknuti znanstvenu zajednicu na nova istraživanja – možda i na uspostava juditologije kao marulološke subdiscipline – čime bismo opravdali Marulićev naslov „hrvatskoga Dantea“, ali  također podsjetiti da je mjesto Judite u živoj čitateljskoj sadašnjosti. Judita nije samo prvi ep i prvo tiskano književno djelo na hrvatskome jeziku. Ona je remek-djelo i nacionalne i svjetske književnosti. Ona je klasik, a klasici su ugrubo rečeno književna djela koja preživljavaju – koja traju, ali samo ako su čitana. Judita je književno djelo za kojim ne možemo spontano posegnuti za čitanjem iz užitka. Iza nje ne stoji medijski marketing s hit naslovima. Užitak u čitanju, promoviran novim kurikulom u kojemu nema mjesta za Juditu, mistificirani je pojam prilagođen općoj hedonističkoj ponudi u nepovijesnoj digitalnoj sadašnjosti i diktaturi aktualnosti te prozirna floskula kojom se ruši tradicija i uspostavljaju medijske zvijezde kao živi klasici. Čitanje književnih djela iz prošlosti, također, nudi i estetski i kognitivni užitak, ali uz uvjet da najprije razumijemo pročitano i da na neki način unaprijed znamo da odgovaraju na pitanja koja su nam važna, koja nas se tiču. Prošlogodišnja proslava 500 godina tiskane Judite bila je godina čitanja. Mogli bismo reći da, doista, Minervina sova polijeće u sumrak i to se odnosi i na vještine čitanje i na Juditu. Mudrost dolazi na kraju dana. U toj dijalektici buđenja mudrosti Judita je znak. Nije dakle kasno danas čitati Juditu. Danas je pravo vrijeme! Zahvalna sam što se ovo predstavljanje događa u vrijeme došašća – Marulić je Juditu pisao u korizmi – i što odgovara adventskome pozivu na budnost“, rekla je Pšihistal, ukazujući kako su „najizvrsniji filolozi od Jagića i Kukuljevića do danas uložili goleme i znanstvene i životne ‘resurse’ u proučavanje Marulića i Judite“ te je akademika Mirka Tomasovića „u znak poštovanja i zahvalnosti imenom upisala u posvetu kao prag knjige“, a mnoga su se čitanja, kazala je doslovce odvijala u zajedništvu sa studentima izbornoga kolegija na Filozofskom fakultetu u Osijeku (Prvi klasik hrvatske književnosti) i nisu sva stala u knjigu.

Libar „Studije o Marulićevoj Juditi“ (327 str.) sastavljen je od pet poglavlja: Marulićeva Judita prema biblijskoj Juditi, Marulićeva Judita u alegorijskim čitanjima, Razvijene ili epske usporedbe u Juditi, Tradicijska kultura i naša jezična zajednica u Juditi te Nevolje biblijske i Marulićeve Judite s kanonima.

„Večeras predstavljamo kapitalnu knjigu hrvatske književne znanosti. Jako smo ponosni što je autorica ove dugoočekivane znanstvene monografije upravo znanstvenica Filozofskog fakulteta u Osijeku. Riječi o znanstvenoj knjizi koja je započela kao doktorski rad, a raspisivala se kroz dugogodišnje temeljito istraživanje. Svi koji poznajemo znanstveni identitet profesorice Ružice Pšihistal znamo da je vrlo visokih kriterija kada je riječ znanstvenom radu , a njezina zahtjevnost prema vlastitom tekstu urodila je knjigom goleme važnosti“, kazala izv. prof. dr. sc. Sanja Jukić, prodekanica za nastavu i studente FFOS-a, čestitajući autorici i u ime dekana izv. prof. dr. sc. Ivana Trojana. Uz stručnu javnost, novoj se knjizi svoje predsjednice raduju i članovi Udruge katoličkih intelektualaca koji su nazočili predstavljanju kao i članovi katoličkih udruga.