Osijek, (IKA) – U Lurd ne dolaze bolesnici samo i prije svega ozdraviti nego da dobiju jakost za životno putovanje u trenucima slabosti i bolesti. Često su naši domovi, naše bolnice i drugi oblici brige za bližnje mjesta kršćanske ljubavi i brige za bližnjega. Ima doista herojskih duša koje zdušno brinu o svojim bližnjima, kako članovima obitelji tako i prema njima nepoznatim osobama. ‘Majko, evo ti sina!’, zazovimo u teškim trenucima onu koju nam je Isus, liječnik duša, povjerio za brižnu majku, rekao je umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić predvodeći 11. veljače u Osijeku kod kapucina središnje euharistijsko slavlje blagdana Gospe Lurdske i Svjetskoga dana bolesnika. Na misi su koncelebrirali Dario Hrga, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, umirovljeni svećenik Vladimir Mikrut i fra Anto Pervan, OFMCap, gvardijan Kapucinskoga samostana sv. Jakova, koji je na kraju slavlja zahvalio nadbiskupu Srakiću što niz godina predsjeda slavljem na blagdan Gospe Lurdske osnažujući riječima i svojom prisutnošću bolesne, članove njihovih obitelji, zdravstvene radnike i sve vjernike. Slavlje je pjevanjem uveličao crkveni zbor uz orguljsku pratnju s. Franciske Gjonaj, a središnjoj je proslavi prethodila devetnica, uz večernju molitvu krunice i misu s predslaviteljem Marinom Kneževićem.
U homiliji nadbiskup Srakić podsjetio je na pismo pape Franje u povodu Svjetskoga dana bolesnika. „Papa nas je ove godine u svojoj poruci podsjetio na Isusove riječi koje je on izgovorio s Križa. Svojoj Majci i Ivanu: ‘Evo ti sina!… Evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi’ (Iv 19, 26-27). Dan bolesnika iznimno se dobro uklapa u blagdan Lurdske Gospe. Kad čujemo riječ Lurd tada nam se roje brojne misli i dolaze u sjećanje bogati program što ga svaki hodočasnik može doživjeti u Lurdu… Svakako jedno od glavnih obilježja Lurda su obraćenja, napose u sakramentu ispovijedi, i bolesnici kojih je na desetke tisuća godišnje. Danas slavimo blagdan i Svjetski dan bolesnika pa je dolično upravo o tome progovoriti jer su Lurd i bolesnici gotovo postali sinonimi.” Promišljajući o problemu bolesti, trpljenja, smrti, bolesnikovu teškom stanju i ulozi crkvene zajednice u brizi za bolesnike kroz materijalnu i duhovnu brigu, nadbiskup je istaknuo: „Bolesnik je siromah, on osjeća da je lišen velikog dobra – zdravlja (Sir 30,14). On leži u bolnom stanju ovisnosti, gubi vlastitu samostalnost, prepušten brizi drugih. U bolnici bolesnik prolazi kroz kušnje bolesti, trpi stanje podčinjenosti, postaje ovisan o stranim ljudima, u uvjetima zajedničkog života, mora se držati pravila. Bolesnik postaje brojka, jedan slučaj. Proučava se slučaj i čini se sve da bi se slučaj riješio. Moramo za to imati razumijevanja, za one koji brinu o nama u bolesti i za njihovo služenje. Isto tako važno je da društvena zajednica čini sve koliko je do nje, kako bi se bolesnicima pružilo pravo služenje i po mogućnosti ozdravljenje. Kuda vodi to poskupljenje lijekova i iz dana u dan skidanje lijekova s popisa zdravstvenog osiguranja? Pitamo se, mogu li građani s minimalnom plaćom ili s nekakvim jadnim primanjima s biroa rada plaćati te skupe lijekove? Važno je i mudro zakonodavstvo, ali i odgoj u medicinskoj i profesionalnoj etici. Ali ni zdravstvena služba nije svemoguća, naprotiv njezina moć je ograničena. Toga moramo biti svjesni i kada nas zahvati neka neizlječiva bolest. Zabrinjavajuća je pojava da se u posljednje vrijeme podižu tužbe protiv liječnika, a onda nije ni čudo da liječnici i medicinske sestre napuštaju svoja radna mjesta u Hrvatskoj i odlaze u inozemstvo gdje poštuju njih i cijene njihovu službu. U današnjem čitanju (Mk 1, 40-45, nesta s njega gube i očisti se) stoji: ‘Isus ganut pruži ruku, dotače ga se’. Dotaknuo se – to je pouka danas i za naš pristup! Nasljedujući Gospodina i snagom karizme koju je od njega primila, prva Crkva je činila čudesna ozdravljenja, prezbiteri su pomazivali u Gospodinu bolesnike ‘moleći nad njima i opraštajući im grijehe’ (Jak 5, 14 sl.). Bolesnik je ispunjavao crkveno poslanje okajavanja i otkupljenja. Zato posluživati bolesnike znači posluživati samoga Isusa u njegovim udovima koji trpe. ‘Bio sam bolestan i pohodiste me’, reći će na dan konačnog suda. S kršćanskog stajališta bolesnik nije prokletnik, nego lik i znak Krista spasitelja. U prvoj Crkvi ljubav prema bolesnicima očitovala se u velikim gestama čudesnih ozdravljenja, a kasnije je prijateljsko i herojsko posvećenje prema bolesnicima bilo uvijek nazočno u kršćanskoj zajednici.” Nadbiskup Srakić istaknuo je da Crkva danas ne živi u prvim vjekovima ozdravljanja, već postoji drukčiji pristup čovjeku: „Isus je prisutan u čovjeku, nije nas napustio – tebe je ostavio za njega. Kršćanska zajednica ne pruža samo bolesnicima sakramente i Kristovu riječ, nego bolesniku pruža Krista vlastitim životom.”