Otočac, (IKA) – Među raznim sadržajima u sklopu priprema za slavlje blagdana sv. Fabijana i Sebastijana, koji se u Gackoj dolini časte kao suzaštitnici župe Otočac i zaštitnici toga kraja, otočka župa je 16. siječnja upriličila predstavljanje godišnjaka Vrilo, glasila župa Otočkoga dekanata, a u povodu 10. obljetnice izlaženja odnosno 10 brojeva toga almanaha, koji je narod Gacke vremenom prihvatio kao svoju “Danicu”. Tom priredbom u dupkom ispunjenom Pučkom otvorenom učilištu u Otočcu, uz nazočnost mnogobrojnih štovatelja pisane riječi i duhovnoga štiva, među kojima su bili i zamjenica župana Ivana Tomaš i zamjenik gradonačelnika Otočca Nenad Janković, ujedno je započela priprema za slavlje Dana grada Otočca.
O “Vrilu” je uvodno govorila prof. dr. Jasminka Brala-Mudrovčić, a potom dr. Milan Šimunović, umirovljeni profesor riječke teologije, Milan Kranjčević, predsjednik Katedre Čakavskog sabora, te dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup. U ulozi voditelja priredbe bio je domaćin i urednik “Vrila” mr. Tomislav Šporčić, otočki župnik i dekan te generalni vikar biskupije, a događaj je s tri pjesme popratio župni crkveni zbor “Sv. Cecilija” pod vodstvom prof. Branke Bernardi.

Dr. Brala-Mudrovčić je za godišnjak “Vrilo” rekla da je pravi čuvar kulturne posebnosti kraja te da se po karakteristikama može ubrojiti u ona prva tiskana crkvena djela religioznog sadržaja namijenjena najširim slojevima, ali i u kalendare namijenjene kulturi, obrazovanju i zabavi, koji su se u Hrvatskoj pojavili u 16. stoljeću, a popularni su i danas, s tim da je taj godišnjak postupno ušao u proces očuvanja identiteta Otočkoga dekanata.

Dr. Šimunović, istaknuvši najprije da je iznenađen velikim brojem prisutnih i njihovim zanimanjem za to djelo, govorio je o “Vrilu” s teološko-pastoralnog motrišta, povezavši ga s blagdanom sv. Fabijana i Sebastijana, a sve u kontekstu najnovijih dokumenata pape Franje enciklike Svjetlo vjere i pobudnice Evanđelje radosti. Da nije preuzetno to povezivanje, otkrio je mons. Šimunović, navodeći riječi iz Papine enciklike i riječi mons. Šporčića iz uvodnika u prvom broju “Vrila” iz godine 2005. koje su vrlo slične. Posebno važnima dr. Šimunović smatra to što “Vrilo” okuplja i povezuje ljude toga kraja i što djeluje na promociji crkvene vjere.

O ustrajnosti kao kvaliteti koja je bila presudna za 10 godina “Vrila” govorio je Milan Kranjčević, kojega je mons. Šporčić najavio kao osobu koja je sugestijama i pomoći dala velik doprinos izgledu i sadržaju “Vrila”. Kranjčević je podsjetio kako je časopis pokrenuo vlč. Nikola Turkalj i tiskao dva broja, a njegov nasljednik mons. Šporčić je ime zadržao, ali s izmijenjenom i sadržajno bogatijom koncepcijom. Uloga mons. Šporčića u uređivanju “Vrila” i okupljanju suradnika bila je presudna, poglavito upornost kojom je ulagao golem trud za objavljivanje toga djela, ustvrdio je Kranjčević.

Biskup Bogović govorio je o periodičnim izdanjima u Gackoj i mjestu koje “Vrilo” zauzima među njima, kao i u kontekstu značenja glasila koja djeluju u biskupiji. Podsjetio je na godinu 1994. kada izlazi prvi broj publikacije “Grad Otočac”, koja se poslije razvijala u smjeru znanstvenog zbornika. Posljednji broj “Grada Otočca” objavljen je godine 2005. kada izlazi prvi broj “Vrila” pa dr. Bogović zaključuje da je možda i “Vrilo” “krivo” za prekid toga niza jer je u mnogočemu nadomjestilo taj zbornik. Izrazio je mišljenje da je takva vrsta izdanja kao “Grad Otočac” ovdje jako potrebna, pa ga treba ponovno pokrenuti. Važnim štivom u “Vrilu” smatra životopise istaknutih osoba pa je nabrojio sva znamenita imena iz Gacke o kojima je pisano u “Vrilu”. Stoga je podsjetio i da 2009. Kranjčević piše o potrebi tiskanja biografskog leksikona Gacke. Za kraj je biskup Bogović neočekivano ispripovijedao šalu o tri Kordunaša i vic o plavuši koji je pročitao u glasilu Slunjskoga dekanata “Mostovi”, što je izazvalo smijeh i spontani pljesak, a to mu je zapravo bio svojevrstan uvod u preporuku uredniku “Vrila”, koji je obavio odličan posao u 10 godina izlaženja, da ubuduće u “Vrilu” odvoji prostor za šale iz ovoga kraja kakvih sigurno mnogo živi u narodu.