Đakovo, (IKA/BTU) – Umirovljeni svećenik Đakovačke i Srijemske biskupije i začasni kanonik Stolnoga kaptola preč. Josip Šverer preminuo je u Zagrebu u utorak 30. rujna u 83. godini života i 58. godini svećeništva. Kako je prema njegovoj osobnoj želji pokopan u Otoku, pokojnikovo tijelo izloženo je 1. listopada u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskoga u Otoku, gdje su se s poštovanjem i molitvom od nekadašnjega župnika osobno oprostili brojni župljani velike otočke župe. U četvrtak 2. listopada pogrebni obredi započeli su ukopnom misom u župnoj crkvi. Misu je predvodio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić uz suslavitelje pomoćne biskupe Đuru Gašparovića i Đuru Hranića te 60 svećenika. Oko 2.000 vjernika ispunilo je veliku crkvu i trg ispred crkve, među njima i 50 redovnica Družbe milosrdnih sestara sv. Križa. Povezujući značenje liturgijskih tekstova sa životnim putom pokojnoga svećenika, biskup Srakić je istaknuo: “Preč. Šverer spada u red onih naših svećenika koji su bili meta #!revolveraške trojke#! komunističkog režima nakon Drugoga svjetskog rata. Kao kapelan u Slavonskom Brodu bio je određen #!za odstrjel#!, no providnost Božja imala je drugi plan. Tada je teško ranjen, o čemu sam piše: #!Bio sam radostan i ponosan da me je Gospodin pozvao i posvetio baš u danima komunističkog agresivnog nastupa, kada je Krist predstavljen kao mitska osoba, a vjera i Crkva kao opijum naroda#!. Župnik Josip Šverer u svojoj svećeničkoj službi nije prioritet davao materijalnoj, nego duhovnoj obnovi i izgradnji. To svjedoče njegove brojne propovijedi i katehizacija, rad s djecom i s mladima, zaručničke priprave i obiteljski susreti. Napose je njegovao pobožnost Presvetom Srcu Isusovu i Prečistom Srcu Marijinu. Tko da ne oda priznanje i zahvalnost za bezbrojne sate provedene u ispovjedaonici, kako ovdje u Otoku tako i u đakovačkoj katedrali! Takav pastoralni rad urodio je svećeničkim (8) i redovničkim (7) zvanjima, a u novije vrijeme i onim vjernicima laicima koji su se, završivši teološke studije, uključili u odgovorno djelo školskog vjeronauka i župne kateheze. Bio je i graditelj. Izgradio je prije svega župnu crkvu (1975-1979). Odlazio je u Njemačku, Švicarsku i Austriju gdje je propovijedao, #!prosjačio#! i molio za pomoć. Htio je da crkva nosi obilježje kraja u kojem je sagrađena. Ostala je neoštećena, unatoč granatama koje su oko nje padale u prošlom ratu”, rekao je biskup Srakić.
Nakon mise oproštajne riječi zahvale uputili su Lovorka Matas u ime pastoralnoga i ekonomskoga vijeća župe Otok, vlč. Ivica Kelam u ime svećenika i redovnica koji su rođeni u Otoku te općinski načelnik Josip Šarić u ime Općine Otok. Završnu oproštajnu riječ izrekao je otočki župnik Antun Knežević. Posljednje liturgijske postaje ukopa predvodio je pomoćni biskup Hranić. Tijelo preminuloga župnika, praćeno dugom svečanom povorkom, fijakerom je prevezeno i pokopano pored grobljanske kapele u Otoku, na mjestu koje je kao grob otočkih župnika dao načiniti sam pokojnik.
Josip Šverer rođen je u Srijemskim Karlovcima 27. ožujka 1921. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnome gradu, a studij filozofije i teologije u Đakovu. Za svećenika je zaređen u đakovačkoj katedrali 6. travnja 1946. Nakon ređenja bio je kapelan u Đakovu, Slavonskom Brodu i Osijeku do 1954., kada postaje, najprije upraviteljem župe, a potom (1961) i župnikom u Otoku. Punih trideset godina bio je i dekan Otočkoga dekanata (1968-1998). Umirovljen je 1998., od kada stanuje u Svećeničkom domu u Đakovu. Za revni pastoralni rad i uzorni svećenički život biskup Ćiril Kos imenovao ga je 1986. začasnim kanonikom Stolnoga kaptola đakovačkoga i srijemskog. Bio je član i aktivni sudionik, osobito na prvim zasjedanjima, Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske (1998-2003). Slaveći 1996. godine 50. obljetnicu svećeništva, osobito radosno je sudjelovao u zajedničkoj proslavi toga jubileja zajedno sa svećenicima-zlatomisnicima iz čitavoga svijeta, okupljenima u Rimu oko Pape-zlatomisnika Ivana Pavla II., kojega je s posebnim ushićenjem nedavno pozdravio u Đakovu u prigodi Papina pohoda Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji 7. lipnja 2003.