Koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Jurja, u zajedništvu sa župnikom Udbine i Podlapače preč. Josipom Šimatovićem i župnim vikarom Antom Luketićem, predvodio je don Anđelko Kaćunko, gospićki župni vikar. U propovijedi, na temelju evanđeoskog ulomka te nedjelje koji opisuje čudesno iscjeljenje slijepoga prosjaka Bartimeja, don Anđelko je najprije vjernike potaknuo na razmišljanje o tome “jesmo li mi, koji imamo zdrav tjelesni vid, možda duhovni slijepci”, a potom je istaknuo četiri odlike Bartimejeva “karaktera”, koje današnjim vjernicima mogu biti izvrsna pouka i poruka za “ponašanje u molitvi”.

Kod Bartimeja je najzapaženije to da glasno moli, zatim je očito kako je uporan u svojoj namjeri, te na koncu kako skače i ide k Isusu. Takav “molitveni stav” svojevrstan je “prijekor” velikom broju današnjih vjernika, koji “uopće ne sudjeluju u zajedničkoj molitvi – ni u crkvi, ni na groblju tijekom sprovoda – a primjetno je da usta ne otvaraju ni dok se moli Očenaš”, naglasio je propovjednik te dodao kako mnogi vjernici mole i “vapiju samo kad padnu u veliku nevolju, neki pak nažalost ni tada, a Isusu trebamo upravljati svoje molitve i kad nam sve ide kako treba, tj. hvaliti ga i slaviti u svim okolnostima života”.

Na koncu, za razliku od Bartimeja koji spremno skače čim su mu rekli da ga Isus zove, mnogi kršćani u nedjeljno jutro, premda znaju “kako nas Isus poziva na svoju žrtvenu gozbu i gozbenu žrtvu, uopće ne ustaju nego kod kuće ostaju ili odlaze drugamo ne mareći za Božju zapFoto: Marko Karakaš // Proslavaovijed svetkovanja Dana Gospodnjeg”, kritički je posvijestio don Anđelko te istaknuo četvrtu Bartimejevu odliku, a to je “jaka vjera da ga Isus može ozdraviti, tj. darovati mu vid. To je ključ za razumijevanje čuda koje se Bartimeju dogodilo, što je sam Isus potvrdio rekavši Bartimeju da ga je spasila njegova vjera!” Potom je vlč. Kaćunko podsjetio kako su evanđelisti zapisali Isusove riječi i njegova čudesna djela, a neke događaje, kao što je zgoda s Bartimejem, opisuju trojica – Matej, Marko i Luka. Spomenuvši najvažnije sigurne činjenice iz života sv. Luke, propovjednik je istaknuo kako je njegovo Evanđelje jedinstveno po opisu Navještenja Marijina i Isusova rođenja, ali za kršćanske vjernike je blagdan svakog evanđelista poticaj na redovito odnosno svakodnevno čitanje Sv. pisma te pozorno slušanje na misi i razmišljanje o otajstvima i porukama koje nam Riječ Božja daje. To čineći, zaključio je don Anđelko, “bit ćemo duhovno zdraviji i imat ćemo izvrsnu duhovnu ‘dioptriju’, tj. moći ćemo razumjeti što se oko nas događa, a jaka vjera poput Bartimejeve i nas će osloboditi tereta patnje, bolesti i grijeha”.

Nakon euharistijskog slavlja vjernici su se zajedno sa svećenicima okupili ispred velike spomen-ploče, na kojoj su uklesana imena mještana Podlapače, odnosno žrtava 1. i 2. svjetskog rata te Domovinskog rata. Molitvu za sve njih predvodio je preč. Šimatović, podsjetivši ujedno kako je upravo na taj dan prije 30 godina stradala i prva žrtva Domovinskog rata u Podlapači, a to mjesto bilo je u općini Udbina jedino s većinskim hrvatskim stanovništvom i ostalo je okupirano tijekom cijeloga Domovinskog rata. Potom su u čast svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima i preminulim stanovnicima Podlapače i okolnih mjesta prinijeli upaljene svijeće i položili vijence župan Ličko-senjske županije Ernest Petry, načelnik Općine Udbina Josip Seuček, a uime lovačkih udruga Nikola Mažar-Boban, te mještani Podlapače.

Potom se druženje nastavilo prigodnim domjenkom na livadi pored crkve, gdje su se uz pjesmu i razgovor rado zadržali posebno oni koji se redovito jednom godišnje viđaju i susreću upravo na tome slavlju.