Varšava, (IKA/CNS) – U izdanju poljske izdavačke kuće Biblos iz Tarnowa pod naslovom “Pelny Wymiar” objavljena je zbirka osobne korespondencije pape Ivana Pavla II. s povjesničarom Stefanom Swiezawskim. Na 406 stranica predstavljena kronika gotovo pola stoljeća prijateljstva ujedno otkriva i neke “zanemarene aspekte” Papine ličnosti, kao što su njegova lojalnost prijateljima i pozitivni odnos prema kriticizmu. Direktor Biblosa o. Robert Biel ističe kako je to prvi put da je Papa pristao da se tiskaju njegova osobna pisma. Budući da je riječ o vremenskom razdoblju od gotovo pola stoljeća, lako se može pratiti na koji su se način razvijali osobnost i prioriteti poljskog Pape, dodao je Biel u razgovoru za američku katoličku agenciju CNS. Knjiga je podijeljena svim poljskim biskupima i predstavljena Papi na audijenciji u Vatikanu. Čak i uz izvršavanje svojih mnogobrojnih obveza – misnih slavlja, hodočašća i kanonizacija, Ivan Pavao II. uvijek je ono malo preostalog vremena bio spreman uložiti u korespondenciju s prijateljima, i to je činio i kada mu je fizički već bilo jako teško pisati, što mnogo govori o njegovim osobnim prioritetima, ističe Biel.
Vodeći poljski katolički povjesničar Stefan Swiezawski (95) rođen je u Lavovu, u današnjoj Ukrajini, danas živi u Varšavi, član je poznate varšavsko-lavovske škole racionalizma, nakon drugoga svjetskog rata predavao je filozofiju i povijest na poljskome katoličkom sveučilištu, a kao stručnjak laik sudjelovao je u radu Drugoga vatikanskog koncila, zajedno s filozofima Jacquesom Maritainom i Jeanom Guittonom. Autor je 40 knjiga, uključujući i Povijest europske filozofije 15. stoljeća u 8 svezaka i memoara u tri sveska.
U prvom pismu, u srpnju 1953., tada 33-godišnji svećenik krakovske župe sv. Florijana Karol Wojtyla zamolio je Swiezawskog, čiju je kći poučavao vjeronauk, za mišljenje o svome habilitacijskom radu. Swiezawski ga je sljedeće godine preporučio za mjesto na katoličkom sveučilištu u Lublinu. Nakon izbora Wojtyle za papu 1978. Swiezawski ga podsjeća kako mu je četiri godine ranije na jednom kongresu u Rimu “prorekao” da će se to dogoditi. Novi Papa mu je odgovorio kako se sjeća te primjedbe i zatim mu zahvaljuje za ustrajnost i dobru volju kojom ga je pratio toliko godina i izražava nadu da će to i ubuduće činiti, “jer ga očekuje ispit težih od svih prethodnih”.
Swiezawski je opetovano kritizirao Katoličku crkvu nakon pada komunističkog režima u Poljskoj, a Papi je u listopadu 1989. godine između ostaloga napisao kako “mentalitet mnogih klerika karakterizira šovinizam i nacionalni trijumfalizam”, dodajući kako s godinama sve više voli Crkvu, kao tvorevinu Duha Svetoga, ali također raste njegov antiklerikalizam. Papa mu odgovara kako dijeli njegovu zabrinutost i za društvo i za kler, te kako preostaje samo moliti i trajno se truditi. U kasnijim pismima Swiezawski upozorava na jačanje antisemitizma u Poljskoj te identifikaciji crkvene hijerarhije s ekstremističkim političarima. Godine 1993. kritizira Opus Dei kao “model Crkve imućnih i uspješnih”. Papa mu u uzvratnom pismu 31. listopada 1993. odgovara kako ga je potreslo njegovo pismo. Napominje kako je očito da ljubav Swiezawskog prema Crkvi ne slabi, jer “ljubav uvijek znači brigu za ono što se štuje” i dodaje: “Vidim tu brigu u svemu što pišeš o unutarnjim prijetnjama u Crkvi: kušnji bogatstva na različitim razinama i zanemarivanju nasljeđa Koncila”.
Knjiga također sadrži Swiezawskijevu korespodenciju u tijeku osam desetljeća s Papinim osobnim ispovjednikom Tadeuszom Federowiczem, koji je umro u lipnju protekle godine.
Biel je istaknuo kako mu je Papin osobni tajnik biskup Stanislaw Dziwisz kazao kako je nakon objavljivanja knjige Papa primio brojne zamolbe za daljnjim objavljivanjem osobne korespondencije, ali ih je odbio, istaknuvši da je učinio samo taj jedan izuzetak.