U povodu Papina pohoda Francuskoj

FRANCUSKI NAROD RO?EN U KRSTIONICI

22. rujna ove godine francuski narod proslavlja 1500. godišnjicu svoga pokrštenja. Tog je datuma god. 496. mladi franaeki kralj Klodvig primio krštenje od katoliekog biskupa Remigija i time oznaeio jednu od najvažnijih prekretnica u povijesti europskih naroda. Tim je povodom talijanska katolieka revija “Jesus” u svom rujanskom broju objavila napis dvojice svojih novinara (F. Pierini i P. Pisarra) podsjeaajuai na povijesni razvoj i današnje prilike katolištva u Francuskoj. Donosimo sažeti prikaz tog napisa želeai na taj naein dati vlastiti doprinos obilježavanju toga velikog jubileja.

“Gallia est omnes divisa in partes tre”, pisaše Julije Cezar, indentificirajuai po prvi put europsko podrueje koje su u to doba nastanjivali Belgijanci, Akvitanci i Kelti ili, ispravnije reeeno, Gali. Kelti, taj pomalo tajanstven indoeuropski narod, ne samo da su opljaekali Rim g. 390. pr. K. vea su nastanjivali prostore od Irske do Male Azije, od Pirenejskog poluotoka do Poljske, stvorivši gotovo prvu jedinstvenu europsku kulturu. Ali keltska grandeur na tome se i zaustavila. Raspršeni u niz plemena koja su se samo s vremena na vrijeme organizirali u konfederacije, nikada nisu imali svoj Rim koji bi im davao politieku moa. Jedini element koji je bio zajednieki svim keltskim (galskim) plemenima predstavljala je religija, odnosno druidi, izuzetni ali još više misteriozni sveaenici. Može se einiti nemoguaim, ali povijest Francuske od samih poeetaka se dade opisati sljedeaim genetskim kodeksom”: politieka grandeur za kojom se uvijek težilo ali nikada dostiglo; vjerska i kulturna grandeur uvijek oznaeena suprotnostima, ali uvijek u novom nastajanju u sve originalnijim i briljantnijim oblicima, eiji poeeci sežu u daleku prošlost (otkriae “pretpovijesne ‘sikstinske kapele'” od prije 20.000 godina).

Klodvigovo pokrštenje
22. rujna 496. (oko te godine još se vodi znanstveni spor, neki misle da je to bilo 498. ili eak 508.) u Reimsu mladi franaeki kralj Klodvig primio je krštenje od katoliekog biskupa Remigija. Svojim svjesnim prilazom katoliekoj vjeri Klodvig je sasvim omeo namjere istoenogotskog kralja Teodorika Velikog (489-526) da sva germanska plemena poveže u jedinstvenu frontu protiv katoliekih Rimljana i Grka i na rimskom teritoriju osnuje veliku arijevsku germansku državu. Klodvigov narod postade “sin ljubljeni Katolieke Crkve”, francuska nacije “kai prvoro?ena”. Premda je slika vjersko-audorednih prilika franaekog carstva kako ju je opisao biskup Grgur iz Toursa (538-594) bila vrlo žalosna (narod je prigrlio kršaanstvo slijedeai primjer kralja i zbog vanjskog sjaja bogoslužja, a ne stoga što bi ga na to potaknula kršaanska propovijed) pokrštenje Klodviga predstavlja zaeetak kršaanske civilizacije na europskom tlu, odlueni udarac arijanizmu koji je vea prijetio da postane jedini oblik kršaanstva na europskom tlu (sva germanska plemena: Zapadni i Istoeni Goti, Vandali, Gepidi, Rugijci, Heruli, Burgundijci i Longobardi imali su svoje arijevske narodne Crkve), i “po svojim posljedicama jedan od najznaeajnijih doga?aja u svjetskoj povijesti”. Beeki biskup Avito s pravom ae napisati Klodvigu: “Vaša vjera naša je pobjeda”.

Prve dekadencije
Ipak, Klodvigovom krštenju ae vea od samih poeetka mnogi osporavati vjerodostojnost. Ponajprije franaeki laicisti koji su svojom sumnjieavošau i sektaštvom nastojali poništiti to krštenje, ali ae se pokazati kako se Klodvig, obrativši se na kršaanstvo, identificirao s najboljim dijelom keltske duše, onom religioznom. 1500-godišnja povijest o tome najbolje svjedoei.
Katolieke vjera dala je franaekom kraljevstvu unutrašnju evrstoau i ugled u ostalom svijetu. Istoenorimski car Anastazije (491-518) podijelio je Klodvigu, želeai na taj naein uevrstiti njegovu vlast u borbi protiv Teodorika Velikog, naslov rimskog poeasnog konzula te je tako zaštitio u Galiji i Germaniji katolieke starosjedioce.
Nakon Klodvigove smrti stanje se poeelo stubokom mijenjati. Merovinška kraljevska kuaa i plemstvo 6. i 7. stoljeaa davala je vrlo loš primjer svijetu. Ubojstva i sva?e u kraljevskoj kuai, rat i pljaeka me?u velikašima, nizak stupanj obrazovanja i audoredno izopaaenje u narodu znaeajke su franaekog kraljevstva tog doba. Osim toga kraljevska kuaa se neprestano miješala u crkvene poslove i na taj naein ometala njezinu djelatnost. Kralj je imenovao i postavljao biskupe i sazivao sinode, što je dovelo do potpunog zamiranja teološke misli u franaekom carstvu (za razliku od Istoka gdje su u to vrijeme teolozi i koncili rješavali najistaneanija teološka pitanja). Sve je to dovelo do toga da se franaeka Crkva zapravo pretvorila u narodnu, a njezine veze s Rimom sasvim su bile zamrle.

Srednji vijek
Tek ae nadiranje Islama pridonijeti vjerskom proeišaavanju. 732. g. u Poitiersu franaeki majordom Karl Martel uspijeva zaustaviti Arape, nakon eega na kraljevsko prijestolje zasijeda Pipin (751) svrgnuvši nesposobnoga posljednjeg elana merovinške dinastije Kilderika III. Tri godine nakon toga u Quiezyju Pipin i papa Stjepan III. postigli su sporazum kojim Pipin priznaje papi pravo na sva podrueja Srednje Italije te na taj naein postavio temelje kasnije crkvene države. Povijest iza toga je dobro poznata. Nakon Pipina na vlast dolazi Pipinov sin Karlo Veliki, apsolutni vladar Francuske, Germanije i gotovo cijele Italije.
God. 987. Hugo Capeto osniva nacionalnu dinastiju (koja ae trajati sve do 1792, a zatim od 1814. do 1848. god.) kojoj je prethodila velika politieka i gospodarska dekadencija u franaekom Carstvu. Ipak religiozno osvješaenje i ovog puta prethodi politiekom. God. 910. osnivanjem opatije Cluny zapoeinje vjerska obnova koja zahvaaa ne samo Crkvu vea i europsko društvo. Francuska se tako ponovno ra?a u svakom pogledu i zemljom se šire opatije, samostani i katedrale. Razdoblje koje iza toga slijedi s pravom se može smatrati najmraenijom stranom francuske povijesti. Kraljevska vlast, osigurana pobjedom Filipa II. u Bouvinesu (1214) protiv Njemaca i Engleza nije uspjela pokriti mnoge nepravde. Nastali su vjerski i društveni pokreti koji su svojim nasiljima stvorili zaearani krug zla koji je doveo do uništenja albigenza (1208-1214) i kulminirala inkvizicijom.
Sredinom 13. st. kralj Luj IX. na trenutak ae povratiti sjaj nekadašnjeg karolinškog carstva, ali ae se vea dolaskom na vlast Filipa Lijepog Francuskog stvari pogorašati. Filip se sukobio s papom Bonifacijem VIII. što je posljedieno dovelo do avinjonskog sužanjstva.
Nova obnova kršaanstva na tim prostorima kojim se htjelo spasiti Francusku kralja Klodviga, Karla Velikog, sv. Luja IX. dolazi u vrijeme Ivane Arške (1412-1431). Vea u posjedu kulturne premoai koje su joj osiguravala velika sveueilišta koja su osnovali kraljevi i Crkva Francuska uspijeva ponovno krenuti putem ujedinjenja. Na tom ae jedinstvu Luj XIV. (1643-1715), unatoe presizanjima feudalaca, obnoviti sjaj francuskog društva, ali opet kratkog vijeka.

Francuska revolucija
Francuska revolucija, pod utjecajem prosvjetiteljstva, proklamirajuai univerzalne i kršaanske vrijednosti “slobode, jednakosti, bratstva” (liberte’, egalite’, fraternite’) ponovno ae do temelja, i na najgori moguai naein, potopiti sve nade u stvaranje društvenog ure?enja zasnovanog na pravdi i miru. Giljotiniravši kralja Luja XVI. nastojalo se giljotinirati i cijelu Crkvu, ne samo kršaanstvo vea i samu religiju.
Katolieka Francuska premda ponižena i uvrije?ena, izmueena i izranjena, još nije umrla. Uskrsnu ne samo razlieitim religioznim pokretima unutar i izvan Francuske, vea tako?er i ponajviše zahvaljujuai junaekom svjedoeanstvu milijuna katolika, tisuaa biskupa, sveaenika, redovnika i redovnica.
Kada je Napoleon Bonaparte htio ponovno podiai vlastiti imperij morao je raeunati na francusku kakva je oduvijek bila – katolieka, i na papu, kojeg je tada predstavljao ponizan ali nepokolebljiv Pio VII.
Luj XVIII, Karlo X, Luj Filip, smjenjujuai se na razlieite naeine i u razlieitim vremenskim razdobljima, od 1814 do 1870, pokazaše koliko je bilo teško umrijeti monarhiji koju je osnovao kralj Klodvig. Ali je ipak umrla, jer Francuskoj više nije trebala.
Moderna francuska povijest zapoeinje “Treaom Republikom” (1871-1944). Ratovi i poslijeratna razdoblja obnovit ae katolieki duh u francuskom narodu koja ae se ukazati u svom punom sjaju na II. Vatikanskom koncilu (1962-1965.)

Vjerni prošlosti, pogledom u buduanosti
1500 godina nakon Klodvigova krštenja katolištvo je još uvijek prva religija u Francuskoj. Prema posljednjim istraživanjima 67% Francuza izjašnjavaju se katolicima. Ali sadržaj vjere ostaje za mnoge misteriozna i neupoznata stvarnost. Broj praktienih katolika u velikim gradovima iznosi svega 3%, dok za ostale, nakon primanja sakramenta krštenja i potvrde, završavaju svi odnosi sa službenom Crkvom. U tim prilikama postavlja se pitanje: Što znaei ‘biti katolik’?
Klasiena podijela izme?u praktikanata, povremenih praktikanata i nepraktikanta više ne postoji. Neprikladne se pokazuju tako?er dvije etikete, više politieke nego vjerske: desnica i ljevica. Prema toj tipologiji postoji vjerska praksa desnice, zadužena za paljenje svijeaa i pristupanje sakramentu ispovijedi, i ljevice zadužene za pripremu proslava i skupljanje priloga za CCFD (Katolieko vijeae protiv gladi i za razvoj). Kako bi se bolje shvatilo kako je nastalo i što je francusko katolištvo, danas sociolozi predlažu sofisticiranije tipologije. Najbolji kriterij, po mišljenju sociologa, jest razlikovanje razlieitih ponašanja ili “modela subjektivnih identiteta”. Tako postoje “konzumatori” (oni koji se obraaaju Crkvi samo za primanje sakramenta), “prognani” (koji su se dobrovoljno udaljili od Crkve), “založeni” (stup svake crkvene djelatnosti, iako ponekad nestrpljivi i kritieni prema kompromisima institucije), “vjerni” (ozbiljno poslušni), “bratski” (koji u prvi plan stavljaju karitativnu djelatnost) “indiferentni” i “sociološki” (katolici zbog kulture ili obieaja). Ali i ta tipologija pokazuje svoju ogranieenost kad je rijee o odgovoru na temeljno pitanje koje je papa Ivan Pavao II. postavio u tijeku svoga pastoralnog pohoda Francuskoj god. 1980: “Francuska, najstarija kaeri Crkve, jesi li vjerna krsnim obeaanjima?” Drugim rijeeima što je ostalo od katolištva u domovini Ireneja, Hilarija, sv. Martina i… Klodviga?
Ako se uzmu u obzir brojevi i statistieki pokazatelji, katolištvo u Francuskoj, premda formalno svedeno na rub društva, sve više postaje privatni ein koji se prakticira u važnim razdobljima života (65 obitelji od stotinu odlueuju krstiti svoju djecu; 73 para od stotinu vjeneaju se u crkvi; 72 osobe od sto žele katolieki pogreb. Ali brojevi i statistike su nedovoljni za opisivanje stvarnosti koja po svojoj naravi izmiee katalogizacijama. Ni jedno sociološko istraživanje neae moai na zadovoljavajuai naein prikazati bogatstvo inicijativa i pothvata, zalaganje tolikih laika, bu?enje ?akonskog pokreta, nazoenost mnogih molitvenih skupina. I kako vrednovati rad teoloških fakulteta (Pariz, Lion, Toulouse…) ili velikih izdavaekih kuaa (Cerf, Bayard, Desclee de Brouwer…). Pradoks koji istieu sociolozi je da se u jednom sekulariziranom društvu poput francuskog bezbrojni pojedinci nastavljaju izjašnjavati kao vjernici tako?er i kad je rijee o individualnim vjernicima koji nemaju nikakve veze s tradicionalnim religijama. “Koliko više napreduje sekularizacija, toliko više nieu individualna vjerovanja”, reai ae sociolog Jean-Louis Schlegel u svom dijelu “Religions a’ la carte” (Religije u pojedinostima, Hachette, 1995.).
God. 1977. Jean Delumeau, profesor povijesti vjerskih mentaliteta na Francuskom kolegiju u jednom svom djelu upuauje pitanje: “Le Christianisme va-t-il mourir? Kršaanstvo umire?” Vea u to vrijeme pokazatelji su ukazivali na nezaustavljivo propadanje kršaanstva u toj zemlji. Einilo se da nestaje svijet drevnih obreda, procesija i masovnih slavlja, a na njegovo mjesto dolazi religija indiferentnosti. Ali u toj pojavi Delumeau vidi “povratak pravom smislu i onomu što je normalno s evan?eoske toeke gledišta” i eak što više dobro ako se poruka spasenja “predstavlja u poniznosti, siromaštvu i ljubavi kod osoba koje su slobodne odbaciti je”.
Dvadeset godina poslije ta se pojava još više oeituje. Javni prostor kršaanstva je postao još skueeniji i Crkve se nalaze u poziciji da raeuna sa dvije, na prvi pogled proturjeene, einjenice: sve raširenijim agnosticizmom i suprotno tomu jednom vrstom duhovnog osipanja s groznieavim traženjem za svetim koje se, tvrdi Delameau “javlja u svim pravcima i dopušta svakome sastavljanje vlastitog religijskog menija” prema razlieitim oblicima religioznih tradicija ili u novim oblicima duhovnosti.
To je Crkva koju ae papa Ivan Pavao II. susresti na svom putovanju. Crkvu koja traži “slobodnije prihvaaanje razlika” i koja se ukazuje kao “mjesto vjere primljene od apostola, prihvaaene, prakticirane i predložene od društva bez da se taj prijedlog predstavlja izraz hegemoizma”. (SA)

JE LI MOGUA SUŽIVOT SA SLJEDBENICIMA HARE KRIŠNE

“Sljedbenici Krišne kidaju živce susjedima” naslov je velikog elanka objavljenog 11. rujna u primorsko-goranskom Dnevniku, napisanog u povodu elanka “Župnik proganja Srbe” u beogradskim “Veeernjim novostima” od 18. kolovoza, u kojem se, izme?u ostalog, optužuje župnika Gornje Drenove Milana Špehara da provodi “pogrom” prema pripadnicima rijeeke Hare Krišne, eiji se Centar nalazi u njegovoj župi.
“Ovdje se uopae ne radi o nikakvoj vjerskoj ili nacionalnoj netrepeljivosti”, istaknula je na pitanje novinara prva susjeda Centra Hare Krišna Blaženka Vaccaro, te nastavila: “Problem je jednostavno taj da otkad se ova grupa doselila u naše susjedstvo, mi smo u potpunosti izgubili obiteljski mir. (…) Po cijeli dan se šeau po dvorištu izvodeai svoje vjerske obrede. Tijekom noai pjevaju i sviraju tako da je nemoguae spavati, a da i ne spominjem da u svako doba dana i noai dolaze automobilima kojima stvaraju nesnosnu buku. Mada kažu da ih je u kuai prijavljeno petnaest, uvijek ih je puno više. Nikad ne znate tko se zapravo sve tu nalazi, i moram priznati da se zbog toga ne osjeaamo mirno. (…) Istovremeno se njihovi elanovi motaju oko naše škole, vrbuju djecu i nagovaraju ih da do?u u njihov centar. Bojim se da mi jedan dan ne do?e dijete iz škole i poene pjevati njihove molitve”. Sliene izjave dali su i drugi susjedi, te se svi slažu, kako se ne može napraviti hram u jednoj obiteljskoj kuai, makar bio i kršaanski, ako je ta kuaa okružena drugim obiteljskim kuaama. Takav stav izrazilo je oko 200 obitelji i peticijom, još u lipnju. Tom su se peticijom gra?ani Gornje Drenove obratili Saboru Republike Hrvatske, rijeekom gradonaeelniku i Uredu Predsjednika Republike. No, odgovor nisu dobili. Žao im je što se zbog svega toga napada župnika Špehara, jer im je on samo pomagao u njihovoj želji da uklone Centar Hare Krišna s Gornje Drenove.
Direktor Centra Hare Krišna na Gornjoj Drenovi Nenad Jaria Davenhauer tvrdi pak sljedeae: “Ovdje se ne radi o nikakvoj spontanoj pobuni susjeda, vea iza cijele stvari stoji župnik dr. Milan Špehar”, te dodaje kako taj “jastreb kršaanstva” ratuje s njima putem lokalnih javnih glasila vea preko pet godina, kada Centar are Krišne još nije bio smješten na Gornjoj Drenovi. “Mada je sigurno da postoje neki razlozi koji mogu navesti susjede na zabrinutost, g. Špehar ovdje djeluje ne kao smirujuai nego uznemirujuai element”, istiae Davenhauer, optužujuai župnika Špehara da je takvu kampanju zapoeeo na prošlogodišnji Božia, dijeleai po kuaama svoje pismo, te poticaj za bunt nije došao sa strane susjeda, buduai Centar još nije bio na Gornjoj Drenovi. Daverhauer je naveo kako ni u jednom drugom gradu nisu imali takvih problema sa susjedima: “Sve crkve u Rijeci, ukljueujuai i Špeharovu, okružene su stambenim kuaama. Zar bismo mi trebali živjeti u šumi?”. O izvo?enju vjerskih obreda u vrtu Davenhauer je primjetio kako se to što neki elanovi šeau vrtom potiho mantrajuai svoje molitve ne može voditi kao organizirani vjerski obred, a o vrbovanju djece pred školom tvrdi: “To je najobienija laž. Neka mi pokažu fotografiju samo jednoga našeg elana kako stoji pred školom i poziva djecu. Nijedno dijete iz cijele Drenove nikada nije došlo u naš centar”. “Ovdje je prijavljeno 15-ak ljudi koji tu stalno borave, a ukupno se eetrdesetak ljudi redovno okupi ovdje jedanput u svaka dva tjedna. Tako?er je važno primijetiti da nas susjedi stalno promatraju, neki i dalekozorima zagledaju u naše sobe. (…) No bez obzira na sve ovo, nama je jasno da objektivnih problema ima i da ljudi imaju razloga za nezadovoljstvo”, nastavlja Davenhauer.
“Ocjena da ja ‘progonim’ ovdašnje pripadnike Hare Krišne uopae nije toena”, tvrdi župnik Gornje Drenove Milan Špehar i vraaa se na poeetke tog “sukoba”, kad je na Korzu kupio kartu za njihovu priredbu “na kojoj je izme?u ostalog pisalo da ae biti rijeei i o meditaciji koja mene osobno vrlo zanima, buduai da sam specijalizirao kršaansku duhovnost. No na spomenutoj manifestaciji od toga nije bilo ništa. U tri sata koja sam tamo proveo zapravo je održana svojevrsna liturgija, što mi se nije svidjelo, jer bi to otprilike bilo isto kao kad bi mi pod plaštom drugog imena u nekom prostoru održali misu. (…) Drugi put sam reagirao kada mi je jedna osoba prišla na ulici pod izgovorom da prodaje knjige iz kulture. Kada sam pogledao pobliže te knjige, pokazalo se da zapravo prodaje vjersku literaturu o bogu Krišni”. “Toeno je da se ne slažem s njima u puno stvari, ali valjda u ovoj Hrvatskoj ja imam pravo reai ono što mislim da nije u redu i opomenuti svoje katolike na to, kao što ih opominjem kada se radi o problematienim pojavama u našoj vjeri”, istaknuo je župnik Špehar, te opovrgo tvrdnje da huška mještane na Centar Hare Krišne, nego ih je, dapaee, smirivao. Optužbe da je na prošlogodišnji Božia zapoeeo kampanju protiv njih, župnik tako?er opovrgava. Navodi i probleme s kojima mu se obraaaju vjernici: “Negativnosti vidim u tome što po prieama roditelja oni ne rade, napuštaju studij, uglavnom nemaju obitelji ni potomaka”. Na kraju župnik zakljueuje: “Oni meni osobno uopae ne smetaju. Znam da su ljudi zabrinuti, a što ae oni sve poduzeti, to ne znam. Nitko mi ne može zabraniti pravo na osobno mišljenje o onome što oni rade, i to je stvar koju mi nitko nema pravo uskratiti”.
O cijelom ovom sukobu razgovaralo se i s nadležnima. Tako naeelnik županijskog Ureda za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehnieku kulturu Ivan Lenac potvr?uje izjave voditelja Centra Hare Krišne da je njihov ured izdao rješenje o moguanosti obavljanja vjeronauka vjerskoj zajednici Hare Krišna u osnovnim i srednjim školama, no takva je moguanost samo teoretska i za njenu bi se provedbu trebao postiai poseban dogovor. Buduai da nisu prijavljeni kao kulturni centar, dodaje donaeelnica istog ureda Manon Giron, Ured nema uvid u njihov kulturni rad. Ukoliko se netko požali, Ured može provjeriti njihovu djelatnost, no do toga nije došlo. Naeelnik Odjela upravnih poslova MUP-a Vladimir Vlahovia istaknuo je kako su se oni uredno prijavili, te po postojeaem Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica imaju pravo posjedovati nekretninu u kojoj stanuju i obavljaju svoje obrede.
“Oeigledno je da se radi o priei koja ima dvije ‘istine'”, zakljueuje se u elanku: “U ovakvoj pat situaciji u kojoj obje strane smatraju da imaju pravo, vrijeme je da se u cijeli ovaj slueaj ukljuei Grad Rijeka i njegovo Poglavarstvo, buduai da su obje suprotstavljene strane – gra?ani ovoga grada”. (SF)