U povodu smrti filozofa Emanuela Levinasa

NASILJE ILI SLUŽENJE?

Na Božia g. 1995. je u Parizu završio ovozemaljski život profesor filozofije na Sorboni i jedan od najveaih filozofa naših dana Emanuel Levinas. Rodio se u Litvi, 1906 godine. Odrastao je u ruci s Biblijom koja je za njega ostala važna i onda kada je 1923. godine u Strassburgu zapoeeo studij filozofije. U svojoj je nagra?enoj doktorskoj radnji zajedno s Heideggerom kritizirao Husslerovo poimanje svijesti da bi se u svojim kasnijim radovima odvojio i od Heideggerovih stavova. Zamjerio mu je zaborav drugoga. Tako se njegova filozofija od fenomenologije i ontologije okrenula prema etici i kritici subjektivizma u koji je zaglibila ne samo Heideggerova nego i cjelokupna zapadna misao. Levinas je u eovjeku prepoznao težnju prema drugome. Ta težnja je svoje ispunjenje pronalazila u iskustvu lica i doživljaju pogleda. U tim je fenomenima a na tragu francuske filozofijeske tradicije otkrio apsolutnu stvarnost, imperativ odgovornosti i nježnosti. U poslušnosti se tom imperativu oeituje eovjekovo samopotvr?ivanje i usredotoeenje na istinu. Istina progovara iz nezaštiaenih oeiju drugoga. Tako ontologija nije i više ne može biti prva filozofija. To je tek etika. Ostati na razini razmišljanja pokraj ovih Levinasovih uvida znaei utopiti se u totalitarizam. U svim se pak totalitarizmima najviše zlorabi etika i religija kako je to prepoznatljivo u izvodima Hegela i Marxa. Da bi oslobodio pojedinca i spasio transcendenciju eovjeka, onog blizog i onog dalekog, Levinas nije zaboravio na Boga. Njega je moguae pronaai u tragu nezaštiaenog pogleda drugoga. Tim je idejama Levinas suvremenu filozofsku misao izvlaeio iz neutralnosti i postavio pred alternativu: nasilje ili služba. Filozofija je za njega kao Židova, eiji su svi elanovi obitelji život završili nasilnom smrau u nacistiekim koncentracijskim logorima, djelo ljubavi, služenja i poštivanja. Zadaaa joj je djelatno se založiti za stranca, udovicu, prognanog i sirotu. Tu je istinski kult (Bogoslužje) koji treba iz ideala racionalnosti istjerati posljednje ostatke poganske moai i požude nasilja. Mnoge su ideje i postavke ovog velikana filozofske misli prepoznatljive u istupima i pismima sadašnjeg Pape. Nadamo se da ae njegova djela naai više odjeka i na našim prostorima. A Emanuel, eije je ime nosio, neka mu bude nagrada. (Dr. Ivan Koprek)

Nova knjiga:
LEKSIKON HRVATSKE GLAGOLJICE
Na sam Badnjak, u izlozima zagrebaekih knjižara pojavio se LEKSIKON HRVATSKE GLAGOLJICE, autora prof. dr. Josipa Bratuliaa a u izdanju “Minerve”. To je jedinstveno leksikografsko djelo koje po sistemu enciklopedijskih i leksikonskih natuknica obra?uje cjelokupnu povijest glagoljaštva, uglavnom hrvatskoga, sve važnije pojmove kao i struenjake koji su se time bavili.
To je djelo tako?er tako ovo je djelo i pravi kompendij glagoljaške paleografije jer se uza svako slovo detaljno donosi njegova povijest od najranije potvr?enih spomenika do izumraa toga pisma u 19. stoljeau. Buduai da pojam glagoljaštva dodiruje mnogobrojna podrueja, kao što su pismenost, teologija, bogoslužje, diplomatika, književnost itd, LEKSIKON HRVATSKE GLAGOLJICE izvanredno je pregledan kompendij gotovo svih važnijih povijesnih i kulturalnih problema hrvatskoga srednjovjekovlja. Knjiga obiluje mnogobrojnim fotografijama crno-bijelim i u boji koje prikazuju odgovarajuau kulturnu i povijesnu gra?u.
Leksikon hrvatske glagoljice, prema nakladnikovim rijeeima, bit ae neophodan priruenik ne samo studentima i ?acima, nego ae, može se reai, postati i kultnom knjigom mnogih hrvatskih domova.
Recenzenti Leksikona bili su akademik Eduard Hercigonja i dr. Stjepan Damjanovia, urednik Marko Greia.
Izdavaeka kuaa MINERVA (gl. urednik Darko Stuparia) uz ovaj projekat upravo završava RJEENIK NOVIH RIJEEI, leksikon TKO JE TKO U NDH (iz kojeg je nedavno u “Globusu” objavljen izbor), te monografiju HABSBURZI I HRVATI, autora Nevena Budaka.