U Požegi zaređena petorica novih svećenika
U Požegi zaređena petorica novih svećenika
Požega (IKA )
Biskup Antun Škvorčević zaredio za prezbitere Tihomira Bilešića, Ivicu Bošnjaka, Ivana Certića, Josipa Homjaka i Nikolu Legca
Požega, (IKA) – U požeškoj katedrali održano je 23. lipnja slavlje prezbiterskog ređenja koje je predvodio biskup Antun Škvorčević okružen sa šezdesetak svećenika među kojima i članovima kaptola na čelu s prepoštom Josipom Devčićem. Na slavlju su sudjelovali i đakoni, požeški bogoslovi đakovačkoga Bogoslovnog sjemeništa s rektorom Ivanom Ćurićem, zagrebačkoga Bogoslovnog sjemeništa s vicerektorom Damirom Ocvirkom, svećenički aspiranti požeškoga Kolegija s ravnateljem Robertom Mokrim i prefektom Marijom Matijevićem, brojni vjernici iz župa podrijetla ređenika i onih u kojima su vršili đakonski praktikum.
Na talijanskom jeziku biskup je pozdravio mons. Maura Cozzolija, duhovnika Papinskoga velikog rimskog sjemeništa, zajedno s petnaestoricom bogoslova, koji su došli izraziti svoju blizinu dvojici ređenika – Ivici Bošnjaku i Nikoli Legcu, prijašnjim pitomcima toga Sjemeništa.
Biskup je potom pozdravio petoricu kandidata za sveti red prezbiterata: Tihomira Bilešića iz župe Staro Petrovo Selo, Ivicu Bošnjaka iz župe Jakšić, Ivana Certića iz župe Rajić, Josipa Homjaka iz župe Staro Petrovo Selo te Nikolu Legca iz župe Velika. Kazao im je da su ušli u katedralu svoje mjesne Crkve da bi ih o 15. obljetnici njezina utemeljenja Isus Krist snagom svoga Duha po sakramentu svetoga reda tako duboko i zauvijek sebi pridružio da oni postaju novi ljudi, osposobljeni djelovati u njegovoj osobi i vjernicima biti djelitelji njegovih otajstava te ih prvenstveno po svetoj euharistiji hraniti njegovim tijelom i krvlju po kojima se izgrađuje i očituje njegova Crkva. Istaknuo je da je za tako snažan događaj potrebno vjernički dobro raspoloženo srce. Zahvalio im je što su sinoćnjim bdjenjem u crkvi Sv. Lovre zajedno s drugima otvarali svoja mladenačka bića za djelo Božje. Poseban pozdrav biskup je uputio roditeljima kandidata za prezbiterat, zahvalivši im što su ih svojom žrtvom i ljubavlju pratili u njihovu hodu prema svećeništvu. Pozvao je okupljene da se u tom slavlju spomenu svih svećenika požeške mjesne Crkve i za njih mole, osobito za one koji slave obljetnice svoga ređenja.
U homiliji biskup je podsjetio ređenike da dijalog koji su obredno započeli u tom slavlju s njime ima svoj temelj u dijalogu koji je pokrenuo Isus u evanđelju toga dana. Ponajprije im je kazao kako Isusova riječ da ne mogu služiti dvojici gospodara – Bogu i bogatstvu – ima sasvim posebno značenje u današnjem hrvatskom društvu. Ono je zbog gospodarske krize materijalno osiromašeno, ali u toj situaciji zabrinjava još više duhovno osiromašenje. Ono se očituje ponajprije u tome što na javnoj sceni vlada mišljenje da se poboljšanjem gospodarskog stanja rješava pitanje čovjeka i na taj način potiskuje u stranu činjenica da je čovjek osoba, duhovno biće koje ne može biti ispunjeno i sretno iz vlastitih, nego iz Božjih mogućnosti. Stoga, dodao je biskup, valja na Isusov poticaj tražiti najprije kraljevstvo nebesko, čovjeka staviti u odnos s Božjim mogućnostima, ostvarenima u Isusu Kristu, njegovoj žrtvi ljubavi na križu i uskrsnuću da bi – poslagavši točno ljestvicu vrednota – mogao djelovati i na materijalnom području za opće dobro.
Biskup je kandidatima za svećeništvo rekao da im valja u toj Isusovoj jasnoći osobno živjeti i djelovati, ne dopustiti da budu zarobljenici materijalnim dobrima jer u tom slučaju postaju nemoćni i nemaju što dati ovom svijetu. Dodao je da ih Isus po sakramentu svetog reda danas uspostavlja u slobodu koja polaže svoju sigurnost u njegovu ljubav jaču od smrti te ih pozvao da budu njezini svjedoci u svijetu označenom različitim ovisnostima i nemoćima. Podsjetio je kako su ljudi Božje slobode, osobito proroci i svećenici, od davnine bili progonjeni i ubijani od onih koji žele gospodariti ljudskim sudbinama. Spomenuo je svećenika Zahariju za kojeg Isus u evanđelju kaže da je ubijen između hrama i žrtvenika samo zato što nije želio biti služitelj kraljevih nego Božjih nauma. Biskup je spomenuo brojne svećeničke žrtve na području Požeške biskupije, osobito u tijeku i nakon II. svjetskog rata, o čemu svjedoči i starogradiški zatvor te mnoge još neistražene grobne jame u kojima su mnogi od njih završili. Kazao je da se novi svećenici svojim ređenjem ugrađuju ponajprije u Isusovu žrtvu i njegovu pobjedu, a potom i u svećeničku baštinu na tim prostorima, ljubav, vjernost i žrtvu mnogih službenika oltara u teškim vremenima progona. Pozvao je ređenike da budu nasljedovatelji tih časnih uzora te ovom svijetu posvjedoče snagu Isusova Duha ljubavi i pobjede. Poželio im je blagoslovljen i sretan svećenički život u služenju Isusu Kristu i njegovoj Crkvi u svojoj Požeškoj biskupiji.
Nakon popričesne molitve biskup je čestitao novim svećenicima, svim članovima Prezbiterija požeške Crkve, roditeljima ređenika, njihovim župnicima i župama. Potom je Josip Devčić, prepošt Stolnog kaptola, pročitao imena svećenika koji slave svoje ređeničke jubileje te je biskupu čestitao 40. obljetnicu svećeništva i petnaestu obljetnicu biskupskog ređenja.