Biskup je u propovijedi istaknuo primjer i predanost svetog Polikarpa za narod kojemu je služio u Maloj Aziji. Bio je  kao dobar kruh,  cijelog je sebe davao za druge. Istaknuo je kako nije dovoljno samo odraditi posao, već ono što radimo trebamo raditi srcem. Ponekad je dovoljan i jedan smiješak koji ćemo darovati osobi do sebe, i to može ponekad biti gesta nemjerljive vrijednosti. Svoju propovijed biskup je je zaključio riječima sv. Pavla iz poslanice Rimljanima „Nikome ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite.“

Misu je glazbeno animirao kantautor Bruno Krajcar. Po završetku misnog slavlja bilo je pripremljeno kratko druženje uz kavu i kolače za djelatnike i štićenike Kuće skrbi te ostale vjernike koji su dolaze na misu u kapelu Milosrdnog Isusa. O kapeli brinu sestre Milosrdnog Isusa koje od 2000. godine žive i djeluju u prostorima nedaleko te kuće skrbi.

Kuća skrbi sv. Polikarp dobila je ime po dijelu grada gdje je smještena. Četvrt Sveti Polikarp nastala je nakon sredine 19. stoljeća kada je Austrija odredila Pulu za svoju glavnu ratnu luku. Zgrada u kojoj se nalaze kuća skrbi i kapela dio su velikog kompleksa izgrađenog u tom razdoblju. Za potrebe ratne mornarice austrijski vojni inženjeri i arhitekti projektirali su tada u Puli velike objekte pod utjecajem bečkoga romantičnoga historicizma, pa su tako nastale neke od ljepših austrijskih građevina u Puli: neoklasicistička Palača vojne komande na Rivi (Admiralitet), Mornarička bolnica (1861.) te Mornarička vojarna i Mornarička strojarska škola (1870.) u četvrti Sv. Polikarp.

Činjenica da povijesni toponim nosi ime toga crkvenog oca i ranokršćanskog mučenika, koji je, prema predaji, prije nego je spaljen na lomači zajedno sa svojim učenicima, rekao „Ja sam 86 godina služio Krista, i On me nikada nije izdao, zašto bih ja sada izdao Njega?”, progovara o vjeri žitelja juga istarskog poluotoka.