Organizatori ciklusa predavanja „Vjera i znanost“ su Krčka biskupija i Dekanat Rab, a prvi je susret okupio veliki broj stanovnika otoka Raba. Na početku susreta uvodne riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je voditelj vlč. Saša Malović, upravitelj i župnik Župe Supetarska Draga. „Svrha ovog predavanja je da vidite kako Crkva surađuje sa znanošću. Dobro je da čujemo i vaše mišljenje, možda i kritiku, da osjetimo što trebate, što želite, jer spremni smo na promišljanje“, dodao je.

Nakon kratkog predstavljanja, dr. Babić je započeo izlaganje teme „Opraštanje sebi“, na kojoj je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Rijeci, pojašnjavajući bitne pojmove i varijable koje se vežu za njegovo znanstveno istraživanje. Prvo je pojasnio pojam ruminacija. „Ruminacije  su nenamjerne i neplanirane repetitivne misli, repetetivni stil razmišljanja o nekom osobnom problemu. Pojavljuju se kod opće i kliničke populacije, a mogu biti pozitivne i negativne te se mogu fokusirati ili na postizanje cilja ili na diskrepancije između cilja i trenutnog stanja. Svi imamo više tokova misli. Postoji svjesni tok, a paralelno s njim i automatski tok misli. U tom dijelu se nalaze i ruminacije. Iako potaknute u ‘dobroj namjeri’, ruminacije često imaju suprotan učinak i povezuju se s višim stupnjevima depresivnosti, koje se javljaju kao percepcije gubitka drage osobe i anksioznosti, kao što su strahovi i zabrinutost od budućnosti“, istaknuo je predavač.

Kod varijable pozitivnih vjerovanja u ruminacije, čovjekova želja je da sam sebi pomogne, međutim   kroz ruminativni stil razmišljanja konstantno se održava, ugrožavajući sadržaj u svijesti, održava sebe u lošem raspoloženju, dolazi do nesklada i depresivnosti, nadodao je. Što je veća razlika između aktualnog i idealnog – što želimo i kakvi želimo biti – dolazi do samokritičnih emocija, krivnje i srama, temeljene na samokritici. Krivnja šalje poruku da si napravio nešto loše, sram kaže da si kao osoba loš. Iz nemogućnosti da se čovjek nosi s tim emocijama, javlja se agresivnost, posezanjem za alkoholom i ovisnost da se smanji  i uspori nelagodu, napetost.  Osjećaj srama je bitan za opraštanje sebi u početnim fazama jer služi kao moralni kompas i važan je da bi se inicirao proces opraštanja“, pojasnio je dr. Babić.

Nadalje je pojasnio da kod međusobnog i interpersonalnog opraštanja, odnosno opraštanja drugima, druga osoba ne mora zaslužiti oprost. Opraštamo jer to želimo, bez očekivanja da se osoba ispriča, jer želimo živjeti slobodni od ljutnje, tereta, nadodao je predavač. Isto tako, pojasnio je, kod opraštanja sebi otpuštamo negativne komponente, gajimo pozitivne emocije prema sebi, rekao je, dodavši da je ključna procjena odgovornosti. Proces opraštanja je povezan s dobrobiti mentalnog i tjelesnog zdravlja, istaknuo je.

„Bog je stvorio čovjeka i poznaje ga te zato i odgovara na svaku potrebu. Za opraštanje imamo dvostruke kriterije. Za druge strpljenje, blagost, savjet, a za sebe kritika i negativnost. Ono što vrijedi za praštanje drugima, vrijedi i za praštanje samome sebi. Nije opasno praštati, opasno je ne opraštati“, naglasio je predavač. Kao primjer je dao molitvu Očenaša te Isusove zapovijedi ljubavi. Ako ne možemo oprostiti sebi, vjerujemo da je grijeh jači od ljubavi i to postaje naša stvarnost. Trebamo oprostiti sami sebi zato što nam Bog oprašta, rekao je u zaključku dr. Babić. Uslijedila su pitanja iz publike.

Na kraju susreta vlč. Malović je ukratko podijelio s prisutnima svoje iskustvo oprosta te najavio sljedeće goste predavače. Zahvalio je dr. Babiću,  gospodinu Ivanu Ribariću i direktoru hotela Valamar Padova gospodinu Antoniju Begu, pjevačkom bendu Lidiji, Ninu i Filipu koji su animirali susret, kao i Sanjinu Badurini-Pilotu.