Rijeka, (IKA) – Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša obilježila je 17. rujna u Rijeci, u samostanu i župi sv. Franje na Pehlinu, dvadeset i prvu godišnjicu smrti šibenskog biskupa fra Srećka Badurine. Prije mise vjernici su molili krunicu pred likom, reljefom biskupa u samostanskom predvorju. Misu zadušnicu slavio je fra Zvonimir Brusač, provincijski tajnik, a koncelebrirala su dvojica bivših provincijala fra Antun Badurina, brat pokojnog biskupa i gvardijan u Krku i fra Petar Grubišić, župnik ogulinske župe bl. Alojzija Stepinca, fra Marijan Jelušić, gvardijan i župnik na Pehlinu te desetorica svećenika među kojima su bila i šestorica braće iz Kvarnerske regije i Zagreba.
Fra Zvonimir Brusač je u uvodu istaknuo želju i potrebu čuvanja i produbljivanja spomena na biskupa Srećka Badurinu „jer, kako odmiču godine od njegove smrti, sve više uviđamo da nam on ostaje učitelj svojim primjerom ponašanja i svojim pastirskim riječima, osobito iz vremena svoje biskupske službe prije, za i poslije Domovinskog rata” potkrjepljujući to riječima mons. Ante Ivasa, šibenskog biskupa u miru u predgovoru knjizi S. Badurina, „Stopama pastira”, Šibenik – Zagreb, 2012. („Njegova je riječ bila uvijek ‘riječ na duge staze’. Te nas njegove staze i stope dotiču i prate i pozivaju da ih slijedimo”) i riječima fra Antuna Badurine koje je napisao kao priređivač u istoj knjizi: „Njegovo ime još se uvijek spominje s priznanjem, poštovanjem i željom mnogih da primjer njegova života i djelovanja bude prisutniji u narodnoj i crkvenoj memoriji”.
U prigodnoj je homiliji, produbivši poruku prispodobe o milosrdnom gospodaru i nemilosrdnom dužniku, koja je naviještena te nedjelje, podsjetio na biskupovo naviještanje kršćanskog opraštanja u teškom vremenu Domovinskog rata. U nastavku je prikazao proročku dimenziju njegove biskupske službe polazeći od svjedočenja kardinala Bozanića koji je na tribini u Zagrebu 1999. kazao kako „njegova učiteljska riječ zrači proročkim duhom” i od svjedočenja kardinala Kuharića koji je 1997. posvjedočio da je on „bio čovjek vjere kojega je kroz život nosila istina za koju je svjedočio svim srcem”. S. Ivanka Gibač, vrhovna glavarica šibenskih franjevki u vrijeme rata, podsjetio je, posvjedočila je o 10. godišnjici njegove smrti da je „došao kao dar s neba, a otišao kao krijesnica ostavivši za sobom svijetli trag Božjeg pohoda”. Zatim je, navodeći riječi biskupa Badurine u raznim prigodama, prikazao, u današnjem kontekstu nedovoljnoga javnog svjedočenja vjernika laika i novoga iseljavanja iz domovine, njegove poglede „na poslanje Crkve u hrvatskom društvu” i „na pravo rodoljublje i domoljublje”. U razgovoru za glasilo Šibenske biskupije on je o Uskrsu 1996. kazao: „Crkva mora ozbiljno, nepokolebljivo, ako hoćemo strogo, suočavati konkretni život s Božjim zapovijedima. Treba biti u svijetu, ali ne od svijeta.” Na misi za domovinu na dan uspostave hrvatskoga demokratskog sabora, 30. svibnja 1990., iznosi nauk Drugoga vatikanskog koncila: „Građani treba da gaje velikodušnu i vjernu ljubav prema domovini, ali bez duhovne skučenosti, to jest tako da istodobno imaju pred očima dobro čitave ljudske obitelji…” Za njega su Crkva u Hrvatskoj i hrvatski narod stvarnosti koje se prožimaju, ali ne poistovjećuju. Na kraju je podsjetio kako je nuncij Giulio Einaudi prigodom 10. godišnjice smrti posvjedočio da je „mons. Badurina ostavio Crkvi čudesan primjer apostolske revnosti i svetosti” i da „i deset godina poslije smrti sjećanje na njega ostaje vrlo živo u srcu onih koji su ga poznavali” te zaključio svjedočanstvom s. Ivanke Gibač u istoj prigodi: „Biskup Srećko bio je znak svog vremena. Zato i danas stoji pred nama kao poziv i izazov.”
Na misi je pjevao zbor župe sv. Benedikta i Gospe Žalosne iz Kloštra Podravskog, a na koncertu nakon mise, u kojem su uz zbor sudjelovali i mladi glazbenici iz iste župe, prvi put je izveden himan u čast biskupa Srećka Badurine za koji je tekst i glazbu napisao fra Ivan Široki, franjevac trećoredac, župnik u Kloštru Podravskom.