O toj aktualnoj i osjetljivoj temi govorili su stručnjaci i praktičari koji su u svakodnevnom radu u izravnom doticaju sa žrtvama nasilja: Daniel Antunović iz Udruge UZOR, Marijana Žunić iz Sektora kriminalističke policije, ravnateljica Caritasova doma „Sv. Ana“ za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja Željka Frković, Šimun Žepina iz Ureda za obitelj te voditelj Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije Ivan Nikolić. Tribini je nazočio i riječki nadbiskup Mate Uzinić, kao i brojni sudionici iz udruga, institucija i pastoralnih struktura uključenih u rad sa žrtvama obiteljskog nasilja i osobama u riziku od femicida.

Otvarajući skup, voditelj Ureda za obitelj Ivan Nikolić istaknuo je kako se Crkva, suočena s problematikom nasilja nad ženama, pomaknula „s općenitih osuda prema prepoznavanju korijena problema – muške želje za dominacijom“. U tom je kontekstu podsjetio na poruke blagopokojnoga pape Franje koji je tijekom 2024. u više navrata, osobito povodom Svjetskog dana mira i u reakcijama na potresne slučajeve u Italiji i Europi, jasno i nedvosmisleno osudio rodno uvjetovano nasilje. „Njegova ključna poruka glasi: ‘Tko god naudi ženi, profanira Boga koji je rođen od žene’“, istaknuo je Nikolić.

Osvrćući se na nedavni slučaj femicida u Rijeci, upozorio je kako takvi događaji otvaraju ozbiljna pitanja o funkcioniranju sustava, osobito u kontekstu podatka da je u Hrvatskoj protekle godine ubijeno 18 žena. Upravo je tim povodom Ured za obitelj organizirao večer posvećenu prevenciji obiteljskog nasilja i femicida, rekao je Nikolić.

Asistent u Uredu za obitelj Šimun Žepina pojasnio je da je femicid najteži oblik rodno uvjetovanog nasilja, pri čemu je motiv zločina povezan s neravnopravnošću spolova, mržnjom, kontrolom ili dominacijom nad ženama. Istaknuo je kako su počinitelji u najvećem broju slučajeva bliske muške osobe – supruzi, partneri ili članovi obitelji.

„S obzirom na to da se femicid najčešće događa tijekom ili nakon dugotrajnog nasilja nad ženom, izuzetno je važno na vrijeme prepoznati znakove nasilja, premda oni ponekad nisu očiti“, istaknuo je Žepina, uputivši na važnost rane prevencije.

O iskustvima iz prakse govorio je Daniel Antunović iz Udruge UZOR, predstavivši program psihosocijalnog tretmana za počinitelje nasilja u obitelji. Istaknuo je važnost preventivnog rada s potencijalnim počiniteljima, osobito s mladima u rizičnim ponašanjima, s ciljem poticanja preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke.

„Femicid se može predvidjeti“, rekao je Antunović, dodajući kako je psihosocijalni tretman samo jedan dio šireg sustava. Istaknuo je da pomoć žrtvama mora biti brza i učinkovita: policija mora reagirati pravodobno, pravosuđe djelovati brže, a socijalne službe pokazati razumijevanje za specifičnu situaciju žrtava. Kao pozitivan pomak naveo je porast broja prijava nasilja, što upućuje na veću društvenu svijest o nužnosti prijavljivanja svakog oblika nasilja u obitelji i partnerskim odnosima.

Marijana Žunić iz Sektora kriminalističke policije predstavila je sadržaj Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pojasnivši razliku između prekršaja i kaznenih djela te ciljeve zakonskih rješenja: zaštitu žrtve, sprječavanje međugeneracijskog prijenosa nasilja, prevenciju drugih kažnjivih radnji i jačanje kaznenopravne zaštite djece.

Detaljno je objasnila postupanje policije po prijavi, koja se može podnijeti usmeno, pisanim putem, SMS-om ili preko mobilnih aplikacija, te je kao poticaj svima istaknula broj 192. Predstavivši podatke za razdoblje od 2016. do 2025. godine, upozorila je na porast broja ubojstava žena u Hrvatskoj, koje su najčešće počinili članovi obitelji, bliske osobe ili intimni partneri.

Snažno i iskustveno svjedočanstvo donijela je ravnateljica Caritasova doma „Sv. Ana“ za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja Željka Frković. Istaknula je kako žene u sigurnu kuću dolaze nakon godina straha i postupnog pojačavanja nasilja.

„Mnoge su nasilje prijavljivale, ali nisu dobile adekvatnu zaštitu. Nije ih se čulo ili se ono što su proživljavale minimaliziralo do te mjere da su i same bile pitane što su učinile da je do nasilja došlo“, rekla je Frković.

Istaknula je kako je nasilje nad ženama jedan od najtežih oblika diskriminacije koji poništava dostojanstvo žene, a Svjetska zdravstvena organizacija ga je proglasila epidemijom i javnozdravstvenim problemom jer pogađa trećinu ženske populacije. Upozorila je i na šutnju okoline, koja često vidi nasilje, ali se ne želi miješati, čime se nasilju ostavlja prostor za daljnje širenje.

„Femicid se ne događa iznenada. Prethodi mu dug proces nasilja, prijetnji i kontrole koji je često svima vidljiv, ali zanemaren, a sustav reagira prekasno“, upozorila je Frković. Istaknula je kako prevencija počinje onda kada prestanemo okretati glavu i kada nasilje koje vidimo ili čujemo jasno imenujemo.

Govoreći o ženama koje su utočište pronašle u Domu sv. Ane, nazvala ih je „hrabrim ženama“ jer nisu došle zato što su htjele, nego zato što su morale birati između nasilja i neizvjesnosti. „Naš je zadatak pomoći im zaliječiti traume, ojačati vjeru u sebe i svijet te izgraditi zdrav odnos prema sebi“, poručila je, uputivši na potrebu stabilnog i kontinuiranog financiranja sigurnih kuća.

U raspravi je dana informacija da Ured za obitelj Riječke nadbiskupije nudi preventivne programe i savjetovalište.

Voditelj Ureda Ivan Nikolić pojasnio je kako stav Crkve mora biti jasan: nulta tolerancija na nasilje, bezrezervna podrška žrtvama te potreba da svećenici i pastoralni suradnici češće i otvorenije govore o toj temi. „Vjera ne trpi nasilje i pravi vjernik ne diže ruku na ženu“, istaknuo je.

Zaključnu riječ dao je riječki nadbiskup Mate Uzinić. Posebno se osvrnuo na sporost pravosuđa, istaknuvši kako ona cijelu situaciju čini dodatno težom te da bi veća učinkovitost na tom području bila važan element prevencije.

„Ono što bih ja trebao na kraju reći, a to bi trebao svaki muškarac reći: ‘NE nasilju nad ženama’. To je važno da svatko od nas sebi kaže, a onda na tome možemo graditi bolje društvo“, poručio je nadbiskup.

Upozorio je i na širi društveni i politički kontekst, istaknuvši kako retorika javnih osoba i nositelja vlasti često šalje poruke koje potiču nasilje, umjesto da mu se jasno suprotstavljaju. „Nije dovoljno samo govoriti protiv nasilja ili donositi zakone; važno je da se to vidi u svakodnevnom djelovanju i načinu vršenja odgovornosti“, rekao je.

Na kraju je istaknuo i problem žena koje nakon izlaska iz sigurnih kuća nemaju osigurane uvjete za samostalan život te se nerijetko vraćaju u okolnosti iz kojih su pobjegle. „Na tome bismo trebali zajedno raditi kako bi i nakon sigurne kuće postojali sigurni uvjeti za novi početak“, zaključio je nadbiskup Uzinić.