Rijeka, (IKA) – U zajedništvu s biskupima Riječke metropolije, profesorima i svećenicima Riječke nadbiskupije svečanim misnim slavljem koje je 6. listopada u sjemenišnoj kapeli predvodio riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić otvoren je Teološko-pastoralni tjedan u organizaciji Teologije u Rijeci. Tema ovogodišnjeg Teološko pastoralnog tjedna koji će trajati od 6. do 8. listopada je “Naša Crkva i domovina u svijetlu trećeg Papina posjeta Hrvatskoj”. Na misi za početak nove akademske godine u svom pozdravu nazočnim studentima nadbiskup Devčić je izrazio radost zbog povećanog broja bogoslova (47) koji će studirati na riječkoj Teologiji. Treći Papin pohod našoj domovini otvorio je novu stranicu Crkve na ovim područjima. Kako je Papa u prigodi posljednjega posjeta u sjemeništu boravio četiri dana, riječko sjemenište će dobiti naziv “Sjemenište Ivana Pavla II.” a uskoro će biti i svečano proglašeno, stoga smo dužni moliti za dar ustrajnosti, marljivosti i zajedništva bogoslova i studenata koji pohađaju teologiju, pozvao je riječki nadbiskup.
U prigodnoj propovijedi krčki biskup Valter Župan istaknuo je kako je u životu najvažniji poziv. Božanske osobe Presvetog Trojstva su izvor i model svakog poziva. Živjeti i svjedočiti Riječ pred drugima je poslanje. Mi smo slika i prilika Božja. Stvoreni smo na Božju sliku i dar smo drugima. Čovjek će biti motiviran ako je svjestan da se ostvaruje. Stoga je u životu vrlo važno ostvarivati se, samo je pitanje kako i kojim putem. Što se manje brinemo o nama samima i što se više brinemo o onima izvan nas to se više ostvarujemo prema pozitivnim vrijednostima. To se događa prema onoj Isusovoj: “Tko izgubi svoj život, naći će ga”. Tko nema takve snage uzaludno živi. Neka ova godina za vas bude godina sazrijevanja, da budete izgrađeni ljudi koji će svoj poziv graditi na čvrstoj stijeni Isusa Krista i da se tu potpuno ostvarite, poručio je biskup Župan studentima teologije.

U Velikoj dvorani Teologije u Rijeci riječki nadbiskup pozdravio je sudionike i predstavio teme Teološko pastoralnog tjedna. Posebno je govorio o pohodu Svetog Oca našoj domovini od 5. do 9. lipnja ove godine koji nam je svima, kako je rekao, još uvijek u vrlo živom sjećanju. Nakon dva prethodna, iz 1994. i 1998. godine, i taj treći pohod potvrdio je više dragocjenih istina o općoj Crkvi, Crkvi u Hrvata, hrvatskoj državi i njezinu narodu. Ovaj put je potvrdio svoju duboku povezanost s Crkvom u Hrvata. Prihvaćajući Hrvatsku kao onu s kojom će okruniti svoja apostolska putovanja izvan vatikanskih granica, Papa je time iskazao ne samo svoju veliku ljubav prema nama, premda bi i to bio dovoljan razlog za našu zahvalnost Gospodinu, već i potvrdu i potporu svemu što je pravedno, humano i sveto u našem narodu, rekao je nadbiskup Devčić. Njegovim su pohodom još jače osvijetljene neke bitne značajke hrvatske države koje kazuju da je Hrvatska duboko zapadnoeuropska zemlja koja svojom kulturom i nacionalnim blagom može pridonijeti sveopćem boljitku Europe. Još 1998. godine Papa je u svom obraćanju hrvatskim biskupima istaknuo da “budućnost svijeta i Crkve ide kroz obitelj”, što bi u izvjesnom smislu mogli shvatiti kao predgovor onome što je izrečeno u tijeku trećeg pohoda koji su hrvatski biskupi označili geslom “Obitelj – put Crkve i naroda”. To geslo promiče obitelj kao univerzalnu i temeljnu vrijednost kako Crkve, tako i društva i naroda. Ako želimo društvo zrelih i stabilnih osoba, onda zasigurno moramo poduprijeti obitelji koje u razvoju takvih osoba imaju primarnu ulogu. S obzirom na mnoge društvene probleme koji su najuže povezani s današnjom krizom obitelji, možda bismo se morali zapitati što je stvarni prioritet hrvatskog društva i naroda u ovom trenutku. Hrvatski su biskupi u uvjerenju da bez rada na ozdravljenju obitelji svi naši drugi projekti i prioriteti nemaju prave perspektive. Na osobit je način i Papa u Rijeci to još jednom potvrdio riječima da su hrvatske obitelji “posebno velika vrijednost za građansko društvo i za Crkvu, jer su ženidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva”. Svi znamo da obnove i novog lica Crkve nema bez istinske obnove obitelji koja će biti otvorena životu, a u službi svoga izvornog poslanja biti rasadište vjere i kršćanske svetosti. Jedan od velikih izazova danas za Crkvu u nas je i potreba nove evangelizacije, što pretpostavlja uključivanje vjernika laika u život i poslanje Crkve. Formiranje zdravoga i učinkovitog laikata za plodonosni angažman u Crkvi i društvu jedna je od zadaća koju je Sveti Otac postavio u Osijeku pred hrvatske vjernike laike, kad ih je pozvao na “obnovljeni misionarski polet”, jer je, kako je to i sam istaknuo, “kršćanski poziv po svojoj naravi poziv na apostolat”.
Treći Papin pohod, međutim, nije, da tako kažemo, osjetila samo Crkva u Hrvata, već ga je osjetila, ili bi to barem trebala osjetiti, i naša Domovina, kako na unutarnjem, tako i na vanjskom društveno-političkom planu, rekao je nadbiskup Devčić. Naša je Domovina zbog svoga zemljopisnog položaja i povijesne baštine pozvana biti poveznicom civilizacije, kultura i religija naroda Europe. Stoga je sasvim razumljiva Papina potpora težnji Hrvatske da postane “sastavni dio u političkome i gospodarskom pogledu, velike obitelji europskih naroda”, jer će naša bogata nacionalna baština prema njegovim riječima “pridonijeti učvršćenju Unije, bilo kao upravne i teritorijalne cjeline, bilo pak kao kulturne i upravne stvarnosti”. Sažetak svih Papinih poruka ovog pohoda: obitelj – laikat – nova evangelizacija – poziv na svetost, jest da trebamo težiti humanijem ljudskijem i solidarnijem društvu posvećujući veću pozornost vrijednostima bračnoga i obiteljskog života, crkvenom zajedništvu svih članova naroda Božjeg, njegovanju temeljnih općeljudskih i kršćanskih vrijednosti kako bi se u takvom društvu svaki pojedinac i skupina osjećali trajno zaštićenima i prihvaćenima.
Vjerujem da će i ovaj Teološko-pastoralni tjedan, svojim bogatim sadržajem, biti kvalitetan korak prema uspješnijem provođenju Papinih riječi i poruka na opće dobro Crkve, svih hrvatskih vjernika i građana naše Domovine. U to ime želim svima puno uspjeha i Božjeg blagoslova, zaključio je svoje obraćanje nadbiskup Devčić.
Uspješan rad u tijeku Tjedna svim sudionicima poželio je u ime Katoličko-bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Stjepan Baloban, u ime KBF u Ljubljani prof. dr. Rafko Valenčić i u ime sveučilišta u Rijeci ispred pravnog fakulteta prof. dr. Nenad Hlača.
Rad Tjedna otvorio je dr. fra Bernardin Škunca predavanjem na temu “Povijesno-umjetnička sakralna baština u Hrvatskoj i naš odnos prema njoj”. Već prije Papina pohoda našoj Domovini dogodila se izložba sakralne umjetnosti u Vatikanskom muzeju na što možemo biti posebno ponosni, jer je po tim vrijednostima Hrvatska je već davno bila u duhovnome i kulturnom biću Europe. Vrhunci naše sakralne umjetnosti dosegnuti su u samim počecima. Dr. Škunca je istaknuo umjetnost u kamenu od 8. do 11 st. stoljeća, gdje se stvara autohtona kršćanska baština, poznata pod nazivom hrvatska predromanika. To potvrđuje stotinjak sakralnih objekata duž naše obale od kojih su neki dobro sačuvani, primjerice sv. Križ i Sv. Nikola u Ninu, Sv. Nediljica u Zadru, Sv. Trojica u Splitu, Sv. Donat u Zadru, crkvica Sv. Donata kod Punta i drugo. Tim objektima i njihovim unutarnjim sadržajima najizvornije se predstavljamo u svijetu umjetnosti. Ono što nadasve vrijedi istaknuti jest činjenica da je umjetnost stvarana iz duhovne, kršćanske i narodne misli, prema biblijskoj poruci. Iz kruga naših povjesničara umjetnosti, posebno kada je riječ o starohrvatskoj sakralnoj baštini, najdublje je ušao u misao i smisao naše sakralne baštine Mladen Pejaković. U stanovitom smislu u tim umjetničkim dosezima prepoznaje se ono što teolog H. U. von Balthazar naziva “Teološkom estetikom”. Naime, ta se naša rana sakralna umjetnost stvarala iz biblijskoga i vjerničkog nadahnuća. Osim baštine u kamenu sačuvani su i spomenici u drugim materijalima, primjerice u slikama na drvu, kao što je najstarije naše poznato romaničko raspelo što se čuva u samostanu sv. Frane u Zadru. Potom, baštinimo izuzetno vrijedna pisarska umijeća, kao što je časoslov opatice Čike iz samostana sv. Marije u Zadru (11. stoljeće), pa drugi pisani tragovi, latinički i glagoljski, do najvećeg majstora iz doba renesanse, slavnoga Julija Klovića. Potrebno je istaknuti da se naša sakralna umjetnost, izražena u različitim materijalima i tehnikama, visoko vinula u svim stoljećima, sve do novijih vremena, primjerice do Meštrovića u kiparstvu ili do Ive Dulčića u slikarstvu. Valja nam učiti čitati ono što smo velikog baštinili. Treba reći da je na našim teologijama sakralna baština predmet koji je potisnut u drugi plan i da se stoga, nažalost očituje niska kultura razumijevanja umjetnosti iz naše sakralne baštine. Potrebno je da crkveni ljude nauče voditi dijalog s umjetnicima i arhitektima te da znamo razlikovati umjetnost koja prodire u sveto. Stoga nam je sakralna umjetnost trajna sakralna kateheza, zaključio je dr. Škunca.
Prvi su put na Teološko-pastoralnom tjednu održani radovi po skupinama na zadane teme. Svaka tema je imala po tri koreferata, a skupine su imale animatore. Na temu kulturne baštine koreferate su iznijeli ing. Hrvoje Giaconi temom “Crkveni spomenici”, dr. Franjo Velčić temom “Glagoljska baština” i ing. Vladimir Grubišić temom “Izgradnja sakralnih objekata”. Animator skupine bio je prof. Anton Šuljić. Svi su relatori istakli nužnost vrednovanja u pristupanju našoj sakralnoj umjetnosti, te se zajedno s predavanjem dr. Škunce zaokružio određeni mozaik našeg odnosa prema velikoj sakralnoj baštini koju posjedujemo.
Drugo predavanje dana na temu “Uloga Crkve u približavanju Hrvatske EU” održao je dr. Stjepan Baloban. Istaknuo je na početku kako je tema koju se želi obraditi veoma osjetljiva za hrvatske građane koji imaju loša iskustva s različitim integracijama u prošlosti, a tek smo nedavno uspjeli stvoriti vlastitu državu. Za veliku većinu Hrvata i hrvatskih građana razumljivo je da je Hrvatska srednjoeuropska i mediteranska zemlja te po kulturnoj i vjerskoj tradiciji pripada krugu zemalja koje jesu ili će uskoro postati punopravne članice EU. Nije dilema ući u EU ili ne, već je središnje pitanje kako ući u EU. Što na tom putu treba učiniti Crkva u Hrvata, a posebno crkveni službenici. Katolička crkva želi ne samo na vjerskoj razini, već i na političkoj ponuditi svoj doprinos novom ustrojstvu europskog kontinenta. EU je jedna u nizu različitih integracija koja nije nastala prisilno. Godine 2004. 10 novih država trebalo bi postati punopravnim članicama EU. Hrvatska će ostati izvan granica EU kao jedina europska država s pretežno katoličkim pučanstvom. Crkva u Hrvatskoj do sada nije zadužila nekog biskupa ili svećenika koji će se baviti temom približavanja Hrvatske EU, kao što to imaju druge zemlje. Do sada nije objavljen niti jedan službeni crkveni dokument u kojem bi se Crkva u Hrvatskoj očitovala u odnosu na približavanje EU. Ipak, pojedini predstavnici učinili su mnogo više nego što je to u hrvatskoj javnosti poznato. Aktivnosti se mogu podijeliti na dva područja: aktivnosti biskupa i aktivnosti pojedinih crkvenih institucija i ustanova. Među hrvatskim (nad)biskupima predavač je posebno istaknuo ulogu zagrebačkog nadbiskupa i budućeg kardinala Josipa Bozanića, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića te dubrovačkog biskupa Želimira Puljića. Oni se jasno opredjeljuju za približavanje Hrvatske EU, ali ukazuju također i na probleme i poteškoće koje se nalaze na putu prema EU. Neke ustanove koje se bitno bave tom temom su Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, KBF u Zagrebu, i dio teologa koji su studij završili u inozemstvu. U svom zaključku dr. Baloban je istaknuo kako se na susrete, simpozije, međunarodne konferencije na kojima se raspravlja o približavanju Hrvatske EU uglavnom ne pozivaju teolozi ili predstavnici Crkve, što nije slučaj kad se razgovara o socijalnim, bioetičkim ili pitanjima zaštite ljudskih prava. Prevladava li u Hrvatskoj mišljenje kako među državnim službenicima tako i među javnim djelatnicima da teolozi i crkveni predstavnici nemaju što reći o približavanju Hrvatske EU. Čini se da je slična situacija i u medijima s obzirom na praćenje onih sadržaja unutar Crkve koji se odnose na integracije, kazao je predavač. Hoćemo li u EU ući dostojanstveno i kompetentno svjesni vlastitih prednosti i nedostataka ili pod teretom “sluganskog mentaliteta” koji je na svakom koraku prisutan. Ne bi nam se smjelo dogoditi ono na što aludira biblijska slika “Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu” (Jer 31, 29).
Animator skupine na tu temu dr. Slavko Zec vodio je izlaganje koreferata gdje su temu proširili prof. dr. Marijan Jurčević na temu “Nacionalni i kulturni identitet u EZ”, mr. Budislav Vukas. “Novi europski ustav” i dr. Rafko Valenčić temom “Iskustva Crkve u Sloveniji u pristupu u EZ.