U koncelebraciji su bili nadbiskup domaćin Stanislav Zore, dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Ljubljani fra Marko Prpa, provincijalni ministar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita fra Marko Mrše, fra Ambroz Mušič, gvardijan samostana na Tromostovju pri kojem se okuplja hrvatska zajednica, generalni vikar Krčke biskupije mons. Franjo Velčić, postulator kauze sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića vlč. Saša Ilijić i mnogi drugi svećenici.

U propovijedi biskup Petanjak istaknuo je: »Ivan krsti na poganskoj strani Jordana i time šalje ogromnu poruku: makar živite u slobodnoj zemlji niste slobodni, jer ste robovi svojih grijeha. Zato morate izaći iz svoje zemlje, vratite se, kao nekoć oci vaši, u zemlju ropstva i tek kad po krštenju uronite u vode Jordana i umrete grijehu i starom čovjeku možete ući u Obećanu zemlju. Što znači živjeti u slobodnoj zemlji, ako u sebi nisi slobodan? Što znači sloboda, ako je u mojoj duši tama i mrak? Zato je to krštenje i na vanjski način pokazivalo ono što se trebalo dogoditi s čovjekom. Uroniti u vodu, uroniti u mrak, u smrt, uroniti u mrak svoga grijeha i izroniti na svjetlost slobode djece Božje i sad ući u Obećanu zemlju kao novi čovjek.«

Govoreći o snazi krštenja po kojoj smo kao djeca Božja poslani u svijet biti Isusovim svjedocima i bližnji jedni drugima, biskup Petanjak spomenuo se svjedoka vjere sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića: »Možda je Božja providnost tako htjela da ove godine dođem ja ovamo k vama u Ljubljanu i to u godini kad naša Krčka biskupija slavi sto godina rođenja za nebo sluge Božjeg biskupa Antuna Mahnića, koji je rođeni Slovenac. Rodio se 14. rujna 1850. u Kobdilju, župa Štanjel. Kao svećenik i doktor filozofije i teologije postavljen je za krčkog biskupa u Hrvatskoj i postao nezaobilazna figura Hrvatske u prvoj polovici prošlog stoljeća kao otac Hrvatskog katoličkog pokreta i Katoličke akcije. Njegovi su suvremenici govorili za njega da im je bio Svjetlo i luč koja je gorjela i njima pokazivala put u život.

Sveci su ljudi koji ruše granice među narodima i uklanjaju predrasude koje mi jedni o drugima stvaramo. A sve to na temelju ponašanja i djelovanja Isusa Krista koji je došao spasiti svakog čovjeka.«

Okupljenim je Hrvatima poručio: »Želim i vama da nikad ne zaboravite svoje korijene, da ne zaboravite svoje običaje, da se rado sjećate svojih početaka, ali i da s ljubavlju izgrađujete ovu zemlju koja je vaš drugi dom i vaša druga domovina, onako kako mi reče netko u Njemačkoj ili Austriji: »Hrvatska mi je domovina po rođenju, kao što su mi otac i majka; a ova mi je domovina po izboru, kao što mi je žena.« Treba voljeti i poštivati i jednu i drugu.«

Biskup Petanjak uručio je okupljenoj zajednici sliku s likom sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića te pozvao sve da u prigodi 100. obljetnice njegova rođenja za nebo, hodočaste na Mahnićev grob u krčku katedralu.

Pjevanje na misnom slavlju uzveličao je župni zbor iz Omišlja na otoku Krku pod ravnanjem s. Valentine Marinović, koji je uz tradicionalne božićne pjesme pjevao napjeve na staroslavenskom jeziku koji se i danas njeguje u nekim župama otoka Krka.