Misnom slavlju, koje je predslavio don Ivan Kešina u koncelebraciji župnika don Ivice Barišića, prethodio je trostruki ophod oko crkve.

„Jedan od najvažnijih simbola u našoj vjeri jest simbol križa, jer nas asocira na sve ono što se događalo s Isusom Kristom od njegova utjelovljenja do smrti na križu – za spas cijeloga svijeta. Nismo svjesni tog neprocjenjivog dara“, rekao je na početku homilije don Ivan. „Znakom križa priznajemo Trojedinoga Boga – najveću tajnu naše vjere, tajnu koju su pokušavali, i nisu uspjeli odgonetnuti najveći umovi čovječanstva. Znatiželjni smo po naravi, istražujemo, ali uvijek moramo istraživati ono što je dobro i pohvalno, ali, kad je riječ o Bogu i božanskim stvarima onda je tu više na djelu srce.“

„Kristovi smo učenici, nasljednici. Jesmo li se ikada zapitali zašto ne slijedimo put Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja“, naglasio je propovjednik, osvrnuvši se pritom na stanje u kojem se nalazimo danas, te na vrijeme fašizma, nacizma i komunizma. Između ostaloga, poručio je kako je Bog, koji je ljubav, stvorio čovjeka iz ljubavi za ljubav i prema Bogu i prema čovjeku, te dodao kako bi poslanje čovjeka u ovome svijetu bila ljubav, i prema Bogu i prema čovjeku, jer, ne može čovjek doći do Boga bez čovjeka.

„Susret čovjeka sa čovjekom koji je prožet ljubavlju je susret i sa samim Bogom.“ Nasuprot tomu, citirao je riječi iz romana ruskog pisca Dostojevskog. „‚Reći da se netko odnosi životinjski prema čovjeku, uvreda je za životinje, jer, ni jedna životinja ne može se odnositi tako umjetnički okrutno prema jedinkama svoje vrste, kao što se odnosi čovjek prema jedinkama svoje vrste… Tragedija, a pozvani smo na ljubav!‘ Tako se kratko i teško živi a polovica života prođe nam u nesporazumima, svađama, u mržnjama. Kažu, volimo neprijatelja, kako ću ga voljet – ugasimo bar mržnju – to je put…“

„Koliko puta prema nebu pogledam i molim, zaklinjem Boga, da nama kao vjernicima prosvijetli pamet – da počnemo uvažavati i poštivati jedni druge, raditi i moliti jedni za druge – tako da idemo putem ljubavi prema vječnosti. Jedino na taj način možemo istinski proslaviti današnji dan“, zaključio je don Ivan pozvavši vjernike da mole zagovor Blažene Djevice Marije, Kraljice Hrvata, da budemo u trojstvu bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. „Recimo: ‚Marijo, dušo duše Hrvatske, Isusova mati, zvijezdo naših stradanja, ne prestaj nam sjati!‘“

Župa se za slavlje pripravljala trodnevnicom koju je predvodio župnik Barišić. On je, zahvalivši svima koji su pridonijeli slavlju, pozvao vjernike da se ovoga puta, između ostalih, u slavlje blagdana Srca Isusova uključe intenzivnije, jer za to imaju poseban razlog koji mnogi, a posebno mlađi niti ne znaju. Naime, iz slike Srca Isusova, po svjedočenju mnogih, 1944. godine tekle su suze.

Proslavu svetkovine Presvetog Trojstva uzveličali su pučki pjevači i pjevačice župe.