Sarajevo, (IKA/KTA) – Molitvom za mir, koja je upriličena 25. siječnja u sabornoj crkvi u Sarajevu, završena je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Molitvu je predvodio delegat administratora Metropolije SPC dabrobosanskog episkopa Grigorija protojerej-stavrofor dr. Darko Đogo, dekan Bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški” u Foči, uz sudjelovanje desetak svećenika i đakona. Pravoslavnim svećenicima i vjernicima pridružio se veći broj katoličkih svećenika, redovnica, bogoslova i drugih vjernika. Liturgijsko pjevanje animiralo je Srpsko pjevačko društvo „Sloga” pod ravnanjem dirigenta Stefana Mojsilovića, magistra crkvene glazbe.
Budući da delegat kardinala Puljića vlč. dr. Mario Bernadić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, nije mogao sudjelovati zbog zdravstvenih razloga, njegovu propovijed pročitao je vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. Podsjećajući da je kao temeljni biblijski tekst za ovogodišnju Molitvenu osminu izabran upravo Pavlov tekst iz Druge poslanice Korinćanima u kojem apostol svjedoči ljubav Kristovu koja obuzima svakog kršćanina, vlč. Bernadić je pojasnio da nije to neka apstraktna ljubav ili, kako kaže papa Franjo, tek „uzvišeni osjećaj ili ekstaza srca” nego ljubav koja je samu sebe predala u smrt kako bi ljudi mogli živjeti i biti spašeni. „I ljudi znaju međusobno jedni drugima oprostiti, ali počesto na vrlo nesavršen način … No, ljubav Božja nije takva. Kad Bog prašta, On stvarno oprosti. Profesor Bernadić potom je podsjetio na događaj obraćenja sv. Pavla pred vratima Damaska kada su se „pred svjetlom Uskrsloga srušila sva njegova ljudska uvjerenja i nastojanja”. „To je bila lekcija Savlu – lekcija božanske ljubavi! Ta ljubav je ujedno i polazište i kraj svih pozitivnih ljudskih nastojanja. S njom sve ima smisla, kao što je bez nje sve uzaludno… Ljubav je ta koja je gordog farizeja Savla zbacila s konja, ponizila i nakratko oslijepila, ali nije ga pogubila, kao što mu nije izrekla niti neku trajnu zabranu ili osudu. Nije, baš zbog toga jer je to ljubav. Gdje nje ima, uvijek će postojati i mogućnost jednog novog početka, osvit jedne nove nade, primitak snage za podić’ se iz gliba i krenuti dalje. Draga braćo i sestre, stoga bi smo na kraju mogli lijepo podsjetiti: Kad god govorimo o jedinstvu kršćana, moramo misliti na Božju ljubav koja krijepi, prašta i nanovo rađa, te koja i nas same poziva da ljubimo, praštamo i nikad ne posustajemo s dobrim nastojanjima. Ili u skladu sa onim što nazivamo duhovnim ekumenizmom, svako dobro kršćansko nastojanje može uspješno započeti i sretno završiti samo uz ove tri stvari: molitva, obraćenje srca i svetost života. Gospodin nas je na to i pozvao, da budemo ‘rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni’ da naviještamo ‘silna djela Onoga’ koji nas ‘iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu’ (usp. 1 Pt 2, 9)”, zaključio je profesor Bernadić. Na kraju Molitve za mir protojerej Darko zahvalio je svima za dolazak i molitvu podsjećajući da su ovakvo ekumensko molitveno okupljanje u katedrali i u sabornoj crkvi započeli kardinal Puljić i blagopokojni mitropolit Nikolaj. Kazao je da je takva molitva odgovor na Kristov molitvu da svi budu jedno te da ima posebnu važnost u Sarajevu gdje su pravoslavni i katolici manje brojni. Nakon Molitve za mir nastavljeno je zajedničko druženje u sjedištu Mitropolije dabrobosanske.