Šibenik, (IKA) – Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića u Šibeniku u prigodi ovogodišnje proslave svečeva blagdana organiziralo je izložbu fotografija Jasmina Fazlagića „Put sandala”. Izložbu je u subotu 12. studenoga u Muzeju sv. Frane otvorio šibenski biskup Tomislav Rogić koji je taj događaj istaknuo važnim, te potaknuo prisutne da im izložene fotografije budu poticaj za razmišljanje tko je Nikola Tavelić i čemu nas je učio.
Otvorenju izložbe nazočio je i šibenski gradonačelnik Željko Burić koji je istaknuo važnost samostana sv. Frane za grad, te pohvalio rad franjevaca ovoga samostana.
Kustosica Muzeja u Šibeniku Marina Lambaša je nadovezujući se na prethodnika rekla da franjevački samostan kroz povijest imao važnu ulogu u širenju kršćanstva i kulture u Šibeniku. Svojim današnjim značenjem društvenog i kulturnog centra uz svoju iznimnu biblioteku te nedavno otvoren muzejski postav preuzima svoje istaknuto mjesto kao središnje svetište svetog Nikole Tavelića, zaštitnika hrvatskog naroda.
Predstavljajući samu izložbu, istaknula je kako „kroz 15 prizora – od ranog djetinjstva pa sve do mučeništva i njegove objave – fotografije Jasmina Fazlagića vode nas nedvosmisleno putem kojim je pošao sv. Nikola Tavelić. Prizori reprezentiraju životni put sv. Nikole na dokumentaristički način. Zanimljivo je koliko se u fotografijama gledatelj poistovjećuje s akterima a i interpretacija zadanih motiva je suvremena i poticajna. Osobita je psihološka interpretacija sveca koja je dodatno naglašena u portretima gdje se fotograf odlučuje za sliku samo čovjeka, a ipak vanvremenskog i svevremenskog. Kako je riječ o fotografijama koje su nastale s misijom širenja vjere i upoznavanja šire javnosti sa životom i smrti sv. Nikole, one se odlikuju snažnom ekspresijom. Odlikuje ih osobita dinamika, gotovo barokna kompozicija, chiaro-scuro naglašena tekstura, kako draperije tako i struktura zida ili tla, a osobito značenje autor pridaje gestikulaciji i licu čime fotografije postaju dodatno narativne. Ipak, kompozicije su monumentalne s dozom intimnosti koja se osobito ogleda u interijerima. Prepoznajemo snažnu osobnu crtu kao i motiviranost vjerom i snažnim uzorom sv. Nikole Tavelića. Fotografski se rad sastoji od slaganja kompozicije, kadrova te izuzetne minucioznosti u praćenju svjetla i kontrasta. Uz to, u ovom slučaju autor je odlučio fotografije obraditi u post-produkciji te time dobio dodatnu dimenziju gotovo slikarskog rada. Pomno odabrani kadrovi, scene bez greške, uz predani rad fotografa rezultirali su sjajnim fotografskim uradcima”.

Gvardijan šibenskog samostana sv. Frane franjevaca konventualaca fra Ivan Bradarić rekao je kako su „samostanska kronika, kao i druge vrijedne knjige toga samostana prevažan izvor informacija iz nedavne ali i one davne prošlosti toga samostana ali grada Šibenika. Pamti ovaj „novi” sedmostoljetni samostan sv. Frane i ova osmostoljetna franjevačka nazočnost u Šibeniku sve ono najvažnije što se u gradu Krešimirovu zbilo. I nitko u ovome gradu ne dopire tako dobro, tako potpuno i tako daleko u povijest kao ovaj samostan. Zato smo u velikom jubileju grada Šibenika – 950. obljetnici od prvoga pisanoga spomena imena grada, i sami željeli dati doprinos toj proslavi”. O. Bradarić podsjetio je kako je znameniti sugrađanin ovoga grada član ovoga samostana, naš prvi hrvatski kanonizirani svetac, sv. Nikola Tavelić, koji je podnio mučeničku smrt u Jeruzalemu 14. studenoga 1391. godine. „Ovom izložbom Put sandala koja jasno radi aluziju na sandale, obuću sveca, kao jedini preostali predmet koji nas s njime povezuje, sam se Svetac evo u svojim sandalama vraća u svoj grad Šibenik, želeći mu čestitati ovaj dan”.
Bio je ovo težak i zahtjevan posao: vratiti povijest unatrag i uprizoriti čovjeka čiji su život i poruka pomalo izvanvremenski i teško razumljivi današnjem odveć racionalnom i emotivno ranjenom čovjeku. Nerazumljivi ako ih se čita odveć doslovno bez prethodne pripreme. Nama koji smo mu se malo približili postaje razumljiv na način da svetac i danas govori i svjedoči da je život dar koji valja potrošiti za dobro bližnjega, ne pitajući se previše tko je on. Nego putujući svijetom u svojim ne baš udobnim sandalama, izaći na ulice i trgove, na sjecišta putova i susresti čovjeka. Eto, zato smo ovaj prikaz nazvali Put sandala, s jasnom aluzijom na Nikoline sandale kao jedini preživjeli predmet koji nas povezuje s njime i koji kao da nam govori: ovaj put se nastavlja. On je svoj put doveo do kraja stopivši se u plamenu ljubavi Božje. Ali za sve nas koji smo na putu, on ostaje nedovršen. To je put koji se nastavlja. I možda nikada više kao u ovom našem vremenu i prostoru gdje se križaju putovi tradicija, vjera i kultura nije bilo toliko poželjno stati i zaustaviti svog umornog putnika, izuti prašnjave sandale i približiti se ognju koji gori a ne sagorijeva. Ognju ljubavi Božje i reći: hvala. Hvala ti za život, za sandale i štap koji si mi dao i za ljude koje si mi poslao na putu mojega života. Samo o meni ovisi kako ću sve to iskoristiti, rekao je fra Bradarić, te zahvalio svima na uloženom trudu.
Na kraju se okupljenima obratio i autor izložbe Jasmin Fazlagić, te zahvalio svima na suradnji i potpori.
Prizori iz svečeva života u čemu je sudjelovalo više od pedeset statista snimani su krajem rujna na više lokacija: Šibenik – stara gradska jezgra, Šibenik – Vidici, Skradinski buk, Bribir.