Sinj, (IKA) – Knjiga fra Stjepana Čove “Franjevci – žrtve II. svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini” predstavljena je u samostanskoj dvorani Gospe Sinjske u petak 27. studenoga. O knjizi su govorili dr. Miljenko Buljac, fra Blaž Toplak, autor fra Stjepan Čovo, kroz program je vodio dr. fra Ante Akrap, a pjevanje su predvodili franjevački bogoslovi. Nazočne na predstavljanju knjige pozdravio je gvardijan fra Petar Klapež, a najavljujući program, voditelj dr. Akrap rekao je: “Susret hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata s komunizmom, protukršćanskom totalitarnom ideologijom imao je za posljedicu veliki egzodus, križne putove, masovne osude i strijeljanja nevinih ljudi. Najviši stupanj mržnje sljedbenika ove ideologije očitovao se kroz osude i strijeljanja crkvenih velikodostojnika, počevši od zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, pa do mnogih katoličkih svećenika, koji su postali žrtvom svoje vjere i svoga poziva… Ova je knjiga napisana s ciljem ispravljanje nepravde i razotkrivanja zločina koji su nam dugo vremena bili servirani pod plaštem istine ali i s nakanom da uspomena na ove heroje duha i mučenike ljubavi nikada ne izblijedi u memoriji ljudi ovoga kraja i našega naroda”.
Opširnu knjigu od 260 stranica fra Stjepan Čovo posvećuje “Uspomeni svih žrtava II. svjetskog rata u Cetinskoj krajini”, naslovnicu je osmislio Ante Branko Periša, splitski franjevac i akademski slikar, a nakladnik je Franjevački samostan u Sinju. “Neistražene su okolnosti tog vremena, zbivanja i ljudi u njima zbog toga što je puno godina sustavno zanemarivan odnos prema tim žrtvama”, tvrdi autor i navodi 44 žrtve stravičnih ratnih i poratnih komunističkih i drugih ratnih progona. Knjiga je raščlanjena u tri cjeline: prvoj cjelini prethodi riječ provincijala i Predgovor uz objašnjenje kratica koje se u knjizi pojavljuju. Autor na 34 stranice govori o velikoj tragediji dvadesetoga stoljeća, prisjećanju na komunističke žrtve, prikazuje ulazak partizana u Sinj, koji je u narodu zapamćen kao Pad Sinja; potom piše o progoniteljima sinjskih fratara, o odnosu prema žrtvama rata i poraća: o pravu na grob i dostojanstvu svakog čovjeka, o nevinosti fratara, odnosima samozvanih antifašista prema njihovoj rodbini; o sudbini ljudi i kobnim partijskim odlukama, o progonima i žrtvama komunističke mržnje te o fratrima – svjedocima vjere.
U drugoj, vrlo opširnoj cjelini: Franjevci – žrtve rata u Cetinskoj krajini abecednim redom niže pojedinačne sudbine dvadesetorice franjevaca: navodio je podatke o njihovu podrijetlu i školovanju, službama u Provinciji, spisateljskom radu, ratnim iskušenjima, neprilikama i nesigurnosti, uhićenjima, njihovu stradanju, žrtvi i mučeničkoj smrti, redovito nasilnoj. O nekima je podastirao pisana izvješća i usmena svjedočenja, navodio primjere komunističke mržnje, izmišljenu krivnju i prijetnje, vrtloge izazova u kojima su se našli franjevci. O njima je fra Stjepan pisao koristeći zapise i svjedočenja subraće ih bliskih im vjernika, iznosio primjere njihove neporočnosti, osude i presude, prijeke sudove; pisao o časovima njihove božanske snage, utjehe i praštanja svojim krvnicima pred smrt. Svoju smrt doživljavali su kao krunu kršćanske ljubavi, ispunjeni milosrđem Božjim praštali su svojim mučiteljima i onima koji su ih hladnokrvno slali u smrt: pisao je o fratrima koji su mobilizirani u partizansku vojsku, ali su već prvoga dana ubijeni (fra Rudolf Vučić), također i o svećenicima s nepoznatom životnom završnicom i za čiji se grob ni danas ne zna (fra Vlade Petrov, fra Nikola Šabić). Autor navodi dokaze njihove nevinosti; osporava smrtne presude, zalaže se za obranu njihova ljudskoga dostojanstva. Cjelina se završava Pogovorom.
U trećem dijelu autor donosi 16 izvornih arhivskih dokumenata, njihove preslike i prijepise. Bibliografske bilješke prate tekst u kojem su 292 reference citirane literature: faksimil 16 izvornih službenih dokumenata o stradanjima i njihovim prijepisima kako bi ih čitatelj mogao lakše pročitati. Fra Stjepan Čovo istražio je arhivsku građu u državnim arhivima u Zagrebu i Splitu, također i u pet drugih arhiva. Osim arhivskih izvora predmet istraživanja obuhvaća 48 knjiga primame literature. Knjiga je opremljena sažetcima na talijanskome, njemačkomu i engleskom jeziku; a na kraju donosi Kazalo osobnih imena te Pregled sadržaja.