U Sisku predstavljena knjiga „Djevojke na žrtveniku“

Predstavljanju uz okupljene Siščane nazočio je biskup Vlado Košić te novinarka Nada Prkačin koja je napisala predgovor za knjigu.

Knjiga „Djevojke na žrtveniku“ donosi tragične i potresne sudbine 206 hrvatskih djevojaka u Drugom svjetskom ratu i poraću s područja istočne Hercegovine. Progonom Hrvata sa svojih stoljetnih ognjišta, hrvatske su djevojke stradale na različite načine: silovanjem, klanjem, vatrenim oružjem, bacane u jame, lokve te ostavile svoje kosti na poznatim i nepoznatim stratištima, na Križnom putu. Neke je poslijeratna komunistička vlast zatvarala i po neutemeljenim sudovima i osudama podvrgavala raznim torturama ili su prekomjerno iscrpljivane na tzv. dobrovoljnim radnim akcijama te pod sumnjivim okolnostima i na taj način stradale, a zbog neprimjerenih izbjegličkih uvjeta u oskudici osnovnim potrebama obolijevale su i umirale od raznih bolesti.

Govoreći o knjizi Stanislav Vukorep, publicist iz Čapljine i recenzent, posebice je naglasio da je knjiga „Djevojke na žrtveniku”, tek drugo djelo na temu stradanja hrvatskog naroda na tom području. Vukorep je istaknuo da je polazna točka autorici bila knjiga „Stradanje Hrvata istočne Hercegovine u Drugom svjetskom ratu i poraću“ autora Ivice Puljića, Stanislava Vukorepa i Đure Bendera. Nakon ovoga uslijedilo je daljnje istraživanje za potrebe kojeg je autorica pretražila prostor Hercegovine te Slavoniju obilazeći mjesta stradanja, grobove i masovne grobnice te gdje je to bilo moguće, razgovarala je s članovima uže rodbine ili dobrih poznavatelja okolnosti stradanja. Autorica se koristila i obimnom izvornom arhivskom građom te drugim dostupnim izvorima, ali i posebno važno izjavama živih svjedoka.

Nadovezavši se na Vukorepu, Josip Jurčević je rekao kako knjiga otvara cijeli niz pitanja i pogleda na povijest Hrvata u Istočnoj Hercegovini. Osim toga knjiga donosi povijesni uvod i presjek događanja na tom području od osmanlijskih vremena pa do devedesetih godina prošlog stoljeća. Jurčević je ustvrdio i kako je Istočna Hercegovina zapostavljena u Hrvatskoj te kako ovaj žrtvoslov približava sudbinu hrvatskog naroda na tom području ostatku Hrvatske. Zajednica je to koja je bila na udaru svih mogućih identiteta u vjerskom, nacionalnom i civilizacijskom smislu te se otvara pitanje koji su razlozi zašto je upravo Istočna Hercegovina bila na tolikom udaru i kako se sačuvala usprkos progonima svakih nekoliko desetljeća. Na kraju zaključio je i kako je specifičnost knjige to da se obrađuju žrtvoslovlje djevojaka, a preko tih sudbina se onda može vidjeti dubina i tragedija tih ljudi i obitelji, ali i zloćudnost svih onih koji su iz različitih interesa pokušali na taj način protjerati Hrvate.

Autorica Vesna Slobođan rekla je kako je knjiga nastajala kroz dvije godine istraživanja te je istaknula kako ju je na pisanje potaknulo niz faktora između ostalog pitanje zašto se povijest stradanja našeg naroda ponavlja, ali i knjiga „Sunčica“ koja govori o stradanjima i silovanjima žena u Domovinskom ratu od četnika. Ova je tema desetljećima bila nijekana, a zločin nad Hrvatima u Hrvatskoj i BiH učinjen po potpuno istom obrascu, jame i stratišta, križni putevi puni nevinih žrtava i donose zaključak kako jednostavno nema područja i roda koji nije stradao. Krivica hrvatskih stradalnika bila je zasnovana isključivo na ukorijenjenosti njihovih stoljetnih ognjišta na području koje je bilo dio ciljeva susjednih osvajača i fašista. Djevojke kao nositeljice života nisu slučajno ni sporadično mučene, obeščašćene i ubijane na hrvatskim područjima već ciljano kako bi ih se ponizilo, zastrašilo i u konačnici protjeralo sve hrvatsko.