Split, (IKA) – U povodu početka nove školske i vjeronaučne godine 2017./2018. splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uputio je svoju poruku djeci i mladima, njihovim vjeroučiteljima i učiteljima, nastavnicima i ravnateljima, redovnicima i redovnicama, svećenicima i odgojiteljima naslovljenu „U školi Svete obitelji”. Poruku donosimo u cijelosti:

„Dragi roditelji,
draga djeco i mladeži,
poštovani ravnatelji, učitelji, nastavnici i odgajatelji,
dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice,
braćo svećenici, redovnici i redovnice!

1. Još jedna školska i vjeronaučna godina je pred nama. Ovo darovano vrijeme donosi nam sposobnost otkrivanja i življenja novih prilika koje imamo da bismo izgradili vrline u nama i u našoj djeci. Stoga, dragi roditelji, nemojte biti među onima koji, u vremenu pretrpanom obvezama i brigama, jedva čekaju zvuk školskog zvona kako biste svoje dijete predali učiteljima s namjerom da ih oni odgoje umjestovas. Upravo vi imate povlasticu biti prvi odgajatelji svoje djece. Ono što vi propustite škola i Crkva teško mogu nadoknaditi. U prilog važnosti obitelji govore i dvije Sinode o obitelji, održane u Rimu 2014. i 2015. godine, čije je glavne zaključke papa Franjo objedinio u apostolskoj pobudniciAmorislaetitia (Radost ljubavi). Sedmo poglavlje posvećeno je odgoju djece koji je „najozbiljnija obveza” i „prvo pravo” roditelja. Oni trebaju biti slobodni izabrati kako odgajati djecu, prema vlastitim uvjerenjima. Pripremajući se za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Solinu 2018. godine pod geslom „Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja”, pozivam vas, očevi i majke, vas učitelji i odgajatelji, vas djeco i mladi, da otvorite vrata i zavirite u školu Svete obitelji. To je škola strpljivosti i ljubavi, zajedništva i molitve, discipline i rada u koju smo svi pozvani i odakle dolazi svjetlo na vrata naših obitelji i škola, na vrata župnih dvorana i naše Domovine.
2. Vrijeme brzih društvenih promjena svjedoči da je sve oko nas postalo presporo, a mi sve ubrzaniji. Stoga je biti strpljiva osoba u današnje vrijeme neprocjenjiv dar. Zbog pomanjkanja strpljenja može nam se dogoditi da odgojimo generacije nestrpljivih i tjeskobnih mladih ljudi koji traže brza i jeftina rješenja. Strpljivi roditelji, poput Josipa i Marije, iz dana u dan upoznavaju svoje dijete i otkrivaju svoju ulogu u njegovom životu. Strpljivost je njihova snaga u prihvaćanju života, u poteškoćama, u davanju i predanju. To je roditeljski model po kojem se dijete uči slušanju u školi, prepoznavanju granica i odgađanju želja. Strpljiv kateheta i vjeroučitelj, nadahnut božanskom pedagogijom Isusa Krista, slušanjem učenika stječe povjerenje, ne odustaje od svojih ciljeva, ne boji se priznati pogreške i tražiti pomoć. On neprestano traži načine unaprjeđenja svojega rada i naučeno je spreman podijeliti s kolegama. Strpljiv svećenik je uzor i istinska slika Dobroga Pastira koji svojom blagošću i požrtvovnošću vodi svoje vjernike. Želi stići do svih i ne želi izgubiti nikoga, ne zaustavlja se nakon razočaranja, otkrivajući tako snagu i mudrost vjere. Istina, teško je uvijek biti strpljiv i blag kada problemi nagrnu sa svih strana. Nije lako čekati plodove svoga rada, uskraćenu plaću ili posao, ali ne zaboravimo da je strpljivost plod Duha Svetoga. Upravo nas krizne situacije uče da, ohrabreni pouzdanjem i nadom u bolje sutra, potražimo oslonac u Bogu.

3. U obitelji se rađa zajedništvo u kojem svaki član pronalazi svoju čvrstu zaštitu, a škola i Crkva svoj temelj. Materijalna i duhovna kriza, razne ovisnosti, nesloga – problemi su koji mogu razoriti obiteljsko zajedništvo. Po uzoru na Svetu obitelj neka vam zajednička obiteljska molitva, u kojoj ćete pronalaziti mir i otkrivati radost, bude središte i prioritet. Dopustite da djeca vide kako vam Bog nije samo na usnama već i u životu. Roditeljska briga i nježnost, druženje i razgovori, razumijevanje i uvažavanje su potrebni svakom djetetu. Stoga, dragi očevi i majke, nemojte dopustiti da vam ekrani, koji su postali „prozor u svijet”, ukradu blisku povezanost, toplinu i darovano vrijeme. Usprkos zaposlenosti, neusklađenosti radnog vremena i školskih obveza, dajte važno mjesto obiteljskom stolu. Neka vaš stol bude mjesto lomljenja ljubavi gdje se dijete uči sposobnostima dijeljenja životnih dobara, gdje otkriva svoju ulogu u obitelji. Okupljajte se, isto tako, oko euharistijskog stola jer je povezanost obiteljskog i euharistijskog stola izvrstan temelj na kojem mogu graditi i škola i župna zajednica. Zajedničko djelovanje obitelji, škole i Crkve najvažniji je preduvjet uspješnoga odgoja djece i mladih. Škola i župna zajednica su pozvani graditi svoje poslanje na iskonskom roditeljskom odgoju. To od njih očekuju i roditelji i društvo.

4. Sveta obitelj je škola discipline i rada. Disciplina nije strogost, ona se temelji na pažnji i ljubavi. Kada kao roditelj ili odgajatelj uspijete svoja uvjerenja pretočiti u duše djeteta, disciplina će prestati biti problem. Ne prepuštajte se epidemiji popustljivog odgoja jer ste pred Bogom odgovorni za duše i formaciju djece. Ponekad je dobro ponuditi djeci izbore, ali im ne bi trebalo dopustiti izabrati one koji će njihove duše dovesti u opasnost ili moralnu dvojbu.Ne podliježite potrošačkom duhu iučite djecu radu, dajući im kućne obveze, jer tako izgrađujete svijest i identitet pripadanja zajednici. Poštovani učitelji, nastavnici i vjeroučitelji, visoko cijeneći vaše profesionalne kompetencije i didaktičke vještine, ipak vas želim podsjetiti da ste vi u svojoj službi prvotno odgajatelji. Zato svojim primjerom savjesnog i predanog rada pružajte prije svega životni primjer učenicima. Učeći ih radu i poslušnosti, potičite u njima vrline poniznosti i ljubavi koje čine bit ljudskosti i svetosti. Dragi učenici i mladi, neka i vas obuzima disciplina i gorljivost u učenju i radu. Ne podliježite obmani da se ne isplati učiti, da je najvažnije imati poznanstva, veze i financijski osigurane roditelje. Budite Božji suradnici koji učenjem i radom preobražavaju društvo i sebe.

5. U svijetu materijalističkog i potrošačkog mentaliteta te duhovne anemije teško je ostati na putu kršćanskog života, ali je moguće, ako se ne umorite biti učenici škole Svete obitelji. Uvijek tražite dalje od obzora do kojih ste sada stigli. Nastojte uvijek biti bolji, ne od drugih, nego od sebe samih. Tako ćete mijenjati društvo u kojem živimo. Na tom putu, dragi roditelji, svećenici, učitelji i vjeroučitelji, neka vas u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini prati zagovor Svete obitelji kako biste brižnom ljubavlju vodili djecu i mlade prema duhovnim i vječnim dobrima!”