Požega, (IKA) – Na blagdan Sv. Andrije apostola, 30. studenoga, u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi održana je duhovna obnova za vjeroučitelje i odgajateljice u vjeri Požeške biskupije na temu “U školi vjere i života s osobama došašća”. Voditelj duhovne obnove bio je Bože Radoš, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Nakon uvodne molitve i pozdrava predstojnika katehetskog ureda Ante Ivića, voditelj je započeo svoje razmatranje o životu i vjeri glavnih osoba došašća: Zaharije, Elizabete, Marije i Ivana. Posebno se zaustavio na osobi Ivana Krstitelja. Opisujući njegov život u četiri koraka posvijestio je vjeroučiteljima da se i u njihovim životima zrcale isti koraci. Prvi korak Ivanova života je prepoznavanje. Njegov odlazak u pustinju imao je svrhu da ondje isprazni svoja očekivanja, vizije Mesije i na taj način otvori prostor za Boga. Kad je vidio Mesiju on ga prepoznaje i dopušta mu da bude središte njegova života i poslanja. Drugi Ivanov korak se sastoji u tome što se on ispunio Bogom, susreo ga i svjedoči: Ivan nije svjetlo, nego svjedoči za svjetlo. Ako pažljivije promotrimo Ivanov život, istaknuo je voditelj, mogli bismo ga svesti na jednu rečenicu, a ona glasi: Evo Jaganjca Božjega. Dodao je da upravo to treba postati i put svih vjeroučitelja – svjedočiti za Jaganjca, da je on jedini bitan. Kao vjeroučitelji, kao roditelji i odgajatelji naš zadatak je svjedočiti za svjetlo. Duhovnik je zaključio da poput Ivana moramo biti transparentni, vidljivi te jasno govoriti i svjedočiti tko smo. Treći korak Ivanovoga života po duhovniku Radošu je iščeznuće. Mogli bismo reći, nastavio je, da se na neki način radi o prestanku misije, jer Isus preuzima glavnu ulogu. Slično je i s nama, kazao je voditelj duhovne obnove, moramo biti ponizni, maleni, umanjiti sebe i dopustiti Isusu da raste, da bude glavni. Mi smo tu da mu pripravimo put. Četvrti korak po duhovniku Radošu je križ ili etapa sazrijevanja, koja zapravo predstavlja i sam smisao života. Ivan analizira cijelu svoju misiju i događa se suprotno njegovu očekivanju. Ivan je u najavi Mesije bio poprilično jasan, npr. on će pročistiti gumno, sjekira je već položena. No, Isus koristi neke druge metode i to ga čak zbunjuje. Iz tamnice šalje svoje učenike da ga pitaju je li on taj ili drugoga trebaju čekati. Isus mu daje potvrdan odgovor. Ivan ovdje ljudski razmišlja, no Isus mu šalje odgovor i potvrdu njegovoga poslanja. Ivan je spoznao istinu, postao zadovoljan i zato je spokojno predao život u Božje ruke, zaključio je voditelj duhovne obnove.
Nakon razmatranja vjeroučitelji su se zaputili u crkvu Sv. Lovre gdje su imali priliku za ispovijed i osobnu molitvu. Vrhunac duhovne obnove bila je misa koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. U homiliji biskup je nastavio tumačiti istinu o čovjeku i njegovu dostojanstvu. Osvrnuo se na aktualna događanja u našem društvu, napose na sve ono što se zbiva oko predstojećeg referenduma i na modele čovjeka koje nude i agresivno nameću određeni pojedinci i društvene skupine kod nas. Kazao je kako sve to treba shvatiti kao svojevrsni odgovor čovjeka ranjenog zlom na čežnje za drugačijim životom te zato nikoga ne smijemo prezirati, nego sa svima nastojati stupiti u evanđeoski dijalog. Ako emotivno i zlo reagiramo na ono što se događa oko nas, istaknuo je biskup, sami postajemo dionici nemoćnog modela čovjeka. Podsjetio je da Božja istina o čovjeku i svijetu, upisana pri stvaranju u njegovo srce nalazi svoj istinski odgovor u Bogu koji mu tijekom povijesti prvi pristupa, svojim svjetlom raspršuje tamu pameti i srca ranjena zlom, pomaže da ga spozna, vjerom mu se otvori, postane dionikom njegova života. Božji model čovjeka utemeljen je i posvema ostvaren u ljubavi Isusovoj na križu i uskrsnoj pobjedi, dodao je biskup, te onaj tko mu se u vjeri otvara biva zahvaćen i ispunjen njegovim Duhom ljubavi, postaje osposobljen za istinsku slobodu i zajedništvo s Bogom i s drugima. Naglasio je da brak kao zajedništvo muškarca i žene po Stvoriteljevu naumu, dijeli sudbinu čovjeka ranjenog zlom, ali da on življen iz vjere biva osnažen i pročišćen tom istom ljubavlju s križa te se u njem očituje i ostvaruje vez ljubavi Krista i Crkve. Biskup je pozvao vjeroučitelje da u ovoj duhovnoj obnovi provjere jesu li i nesvjesno zahvaćeni mentalitetom svijeta, postali dionici modela nemoći, te da u vjeri obnove otvorenost svoga bića Isusu Kristu i njegovom se snagom Duha odupru moći grijeha i čovjeku utemeljenu na sebičnosti.
Nadovezujući se na Pavlove riječi upućene Rimljanima, biskup je upozorio kako Apostol stavlja u povezanost jezik i srce. Istaknuo je da vjerničko srce, ispunjeno svjetlom i snagom Božjom osposobljuje jezik za prvu riječ, te tako on ustima svjedoči što srcem vjeruje. Spomenuo je da molitvom uzdižemo srce k Bogu i postajemo dionicima njegova svijeta, da po slušanju i razmišljanju Božje riječi, slavljenju svetih otajstava, napose euharistije rastemo i izgrađujemo se u Isusovu modelu čovjeka, osposobljujemo se biti vjerodostojnim svjedocima pred onima kojima smo poslani za vjerovjesnike, naša stručnost postaje prožeta onom moći koja može druge uvjeriti u Božji svijet i njegovu istinu. Predstavio je sv. Andriju kao primjer takve vjere. Na svršetku homilije biskup je uputio vjeroučiteljima riječ ohrabrenja: “Ne bojte se! Živite duboko povezani s Onim koji već dvije tisuće godina usred ljudskih nemoći pobjeđuje u ovome svijetu. Po vašoj povezanosti s Njime pobijedit će Hrvatska za kojom čeznemo.”
Na kraju mise biskup je predvodio molitvu za vjeroučitelje. Potom im je zahvalio što su svojom odlukom da sudjeluju na duhovnoj obnovi i svetoj misi posvjedočili poniznost i omogućili da ih Bog ispuni darom svoje blizine te tako dobro započnu vrijeme došašća i priprave za Božić.