Slavonski Brod, (IKA) – Što je doista bl Alojzije Stepinac učinio za Crkvu, kako je tekao proces suđenja, kakva su danas razmišljanja, kada se govori o njegovu liku i djelu, to su bila pitanja na koja je 10. lipnja u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu odgovarao postulator kauze bl. Alojzija Stepinca dr. Juraj Batelja. U tom su duhu trilogiju knjiga “Blaženi Alojzije Stepinac – Svjedok evanđelja ljubavi” životopis Dokumenti I (1933.-1943.) Dokumenti II. (1944.-1998.) predstavili dr.Batelja, autor i ravnatelj Državnog arhiva mr. Ivan Medved koji je i organizator predavanja.
Dr. Batelja iznio je neke dosada mnogima nepoznate podatke o Sibinjskim žrtvama o kojima se i danas malo govori, a bio je to strašan zločin koji su 19. veljače 1935. počinili žandari u Sibinju, G. Vrbi, Vrpolju, Oriovcu, St. Slatniku, Andrijevcima i drugdje. Nakon terora na otpor seljaka, pobili su njih desetak. Dok su se drugi bojali, nadbiskup Stepinac, koji je uvijek stajao uza svoj narod, unatoč prijetnjama, služio je za njih u katedrali misu zadušnicu.
Nama, svećenicima, Stepinac je uzor; na srcu mu je uvijek bilo jedinstvo naroda. Jasan u svim svojim stavovima; iz svih je dokumenata vidljivo da se borio protiv ideologije rasizma, jer je osudio rasne zakone i teoriju. Imao je i tada hrabrosti reći da je nacionalistička propaganda najveća opasnost za europsku kulturu. Najveći dio dokumenata govori o spašavanju Židova, Srba, Slovenaca. O procesu njegova suđenja govore prikupljeni zapisi stenografa, rekao je, između ostaloga dr. Batelja. Istaknuo je kako je bl. Alojzije bedem Crkve u Hrvata, kompas za ravnanje te najsvjetliji lik Crkve u Hrvata. “Puno je još straha u Hrvatskoj, ali vjerujem da će uskoro doći vrijeme kada nijedan čovjek neće moći uprti prst u našeg blaženika koji je uzor nama svećenicima. Njegove misli koje je živio: ‘Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone te ako postoji raj na zemlji, onda je to sveta misa’, ostavio nam je kao oporuku”, zaključio je dr. Batelja.
“Uza svu tugu koju smo osjećali u katedrali na njegovu pokopu, nama koji smo bili toga dana nazočni, bio je to dan posebnog ponosa”, prisjetio se domaći gvardijan fra Sebastijan Golenić, koji je dirljivim riječima opisao svoj kratki susret s blaženikom, a fra Domagoj Šimunović, koji djeluje u slavonskobrodskom samostanu, uvijek se s ponosom prisjeća kako je zajedno s još nekoliko bogoslova-franjevaca nosio blaženikov lijes do groba.