U koncelebraciji bili su župnik župe Solinskih mučenika don Ante Matešan te ostali svećenici.

Don Nikola je u homiliji govorio o mučeništvu. Osvrćući se snagu mučeništva, naveo je kako svako mučeništvo u sebi sadrži dva izvora, vjeru i ljubav. „Mučenik se postaje kroz dvije stvari, vjerom i ljubavlju. Sva mučeništva svoj izvor imaju u Kristovu mučeništvu. Solinski mučenici su nam autentični uzori jer su sve do smrti ustrajali u poslušnosti i vjernosti Kristu. Ništa ih nije moglo rastaviti od vjere u život vječni. Samo takva vjera u Kristovo evanđelje može čovjeku biti snaga u podnošenju mučeništva.

Drugi izvor mučeništva je ljubav. Ako se bojimo progona i zemaljskog gubitka, ne možemo autentično slijediti Krista. Suprotno tome, vjernik koji ljubi Boga u progonima vidi Božju volju koja ga poziva da se preko patnje suobliči Kristu“.

Ističući kako su kršćani progonjeni danas, kao i kroz cijelu povijest, poželio je vjernicima da po uzoru na mučenike ljube svoje neprijatelje i mole za njih.

Na kraju euharistijskog slavlja župnik Matešan zahvalio je svima koji su svojim radom pridonijeli proslavi župne svetkovine. Euharistijsko slavlje animirao je Mješoviti zbor župe Solinskih mučenika, a blagoslovu je prethodio koncert prvopričesnika i Dječjeg zbora, pod ravnanjem Željke Boban.

Kršćanstvo u Dalmaciji prisutno je još od apostolskih vremena. Dokumenti govore i o misionarskom djelovanju sv. Venancija u drugoj polovini 3. stoljeća. Iz toga vremena je i spomen sv. Feliksa iz Salone, koji je umro mučeničkom smrću 299. godine. Moći mu se čuvaju u Martaini u Apuliji. Od toga vremena postoji organizirana Crkva sa svojim svećenstvom, biskupima i mučenicima.

Sv. Dujam je, zahvaljujući Venancijevim predradnjama, organizirao biskupiju u Saloni. Umro je mučeničkom smrću 304. godine, zajedno s Anastazijem (Stašom), Mavrom Solinskim, Asterijem, Antiohijanom, Gajanom, Pavlinijanom, Septimijem i Telijem.