Split, (IKA) – Obilježavanje 2. obljetnice smrti pape Ivana Pavla II. upriličeno je na Danima kršćanske kulture, 2. travnja u Palači Milesi u Splitu predstavljanjem knjige “Pustite me da odem: snaga u slabosti Ivana Pavla II.”. Riječ je o knjizi čiji su autori bliski papini suradnici i poznavatelji, mons. Stanislaw Dziwisz, dugogodišnji osobni tajnik, Czeslaw Drazek, zaposlenik poljskog izdanja “L’Osservatore Romano”, Renato Buzzonetti, osobni liječnik, te mons. Angelo Comastri, odgovorna osoba za baziliku Sv. Petra. Knjigu su predstavili mr. Petar Balta, uime organizatora Dana kršćanske kulture te izdavača Verbuma, ali i kao urednik knjige, i dr. don Mladen Parlov, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu, koji je knjigu i preveo, a predstavljanju su nazočili i generalni vikar mons. Ivan Ćubelić te pastoralni vikar mons. Drago Šimundža.
U prvom dijelu knjige mons. Stanislaw Dziwisz i Czeslaw Drazek uvode u patnju, pripovijedajući o shvaćanju trpljenja u učiteljstvu i životu Ivana Pavla II. U drugom dijelu dr. Buzzonetti upoznaje čitatelja s Papinim zdravstvenim stanjem, od vremena atentata pa do Parkinsonove bolesti, tj. posljednjih trenutaka života, navodeći i neke zdravstvene poteškoće s kojima se javnost prvi put upoznaje. Osim toga dr. Buzzonetti donosi i Papino suočavanje s tim poteškoćama upoznajući čitatelja i s tim kako se Ivan Pavao II. često prepuštao i utjecao molitvama Mariji. U posljednjem dijelu mons. Comastri opisuje fascinantne dane tijekom kojih je nepregledno mnoštvo hodočasnika iz svih dijelova svijeta dolazilo posljednji put pozdraviti papu, kao i svjedočanstva iz svih dijelova svijeta te bilješke koje su ostavljane na grobu. On govori i o odrednicama svetosti koje su se mogle vidjeti još za života Ivana Pavla II.
Mr. Petar Balta na kraju je istaknuo kako ne bi bilo ni te knjige, a ni Verbuma ni manifestacije Dani kršćanske kulture, da nije bilo Ivana Pavla II. Papa je snažno utjecao na utemeljitelje Verbuma, koji su još u mladenačko doba, dok su drugi tražili idole u rock zvijezdama, u njemu našli istinskog “idola” i primjer za nasljedovanje, jer su u njemu prepoznali ideju Krista kao “idola”. Susreti s njim utjecali su na to da vjeru dožive ozbiljno, a Papino zalaganje za evangeliziranjem kulture bio je poticaj za osnivanje ove manifestacije. Teološki tumačeći Papino viđenje patnje dr. Parlov istaknuo je kako suvremenom čovjeku zdravlje gotovo postaje religija, spreman je sve učiniti kako ne bi trpio, pa čak i sebi oduzeti život. Istaknuo je da je to pogrešno shvaćanje kršćanstva: “Bolest je znak duboke moralne i tjelesne slabosti cijelog čovječanstva. Ona iskustveno pokazuje čovjeku da ne posjeduje život, nego da mu je darovan odozgo”.
Nadodao je kako je Krist završio djelo otkupljenja, ali ga nije zatvorio, nego se otvara svakom ljudskom trpljenju. Trpljenje dobiva smisao u kršćanstvu, a vjera i nada postaju istinski izvori u trpljenju. I Ivan Pavao II. je svjedočio kršćanstvo kroz trpljenje, nemoć, slabost i bolest. Zapravo, on je više posvjedočio svojim trpljenjem u bolesti, na kraju snaga, nego na početku snaga, kad je preuzeo dužnost, zaključio je dr. Parlov.

.