Subotica, (IKA) – “Našem hrvatskom narodu u Bačkoj, u Vojvodini u Srbiji nema ni opstanka ni napretka bez vjere. Svi relevantni čimbenici o tome jasno govore. Više od trinaest tisuća Hrvata manje na posljednjem popisu stanovništva u našoj zemlji jasni je pokazatelj kamo idemo, uz to nismo uspjeli napraviti posebni birački popis Hrvata u R. Srbiji, HKC je otišao u stečaj a ni na posljednjim izborima baš nismo jako dobro prošli; sa školstvom na hrvatskom jeziku svake godine imamo velike muke. Ni situacija u Crkvi nije nimalo sjajna. Crkve su nam svake nedjelje sve praznije, sve manje djece pohađa katolički vjeronauk u školi, a u župi još manje. Sve je manje vjenčanih i krštenih a broj umrlih daleko nadmašuje rođene”, rekao je mons. mr. Andrija Anišić, zaključujući predavanje na temu “Je li vjera nužna za opstanak i napredak naroda?” (poruka vjere biskupa Ivana Antunovića), koje je 15. siječnja u organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović” održao u sklopu Dana biskupa Ivana Antunovića na XXI. “Razgovoru” u vjeronaučnoj dvorani župe sv. Roka u Subotici.
Govoreći napose o ulozi Crkve u današnjemu društvu, s posebnom refleksijom na vojvođanske Hrvate, mons. Anišić istaknuo je: “U našoj hrvatskoj zajednici uloga Crkve je marginalizirana. Crkva i ljudi iz Crkve interesantni su ukoliko se na njih možemo pozvati, uglavnom su to ljudi prošlosti – čitave prošle godine smo slavili a i ove ćemo slaviti godinu naših velikana. To je dobro i potrebno ali ne dovoljno. Ljudi iz Crkve su hrvatskim udrugama interesantni ukoliko ih mogu predstaviti kao one koji podržavaju njihove projekte. Više se ne sluša mišljenje Crkve ni svećenika ukoliko se ono ne uklapa u neke, često i uske interese pojedinih udruga. To mora prestati, inače nas neće biti. Već nas je premalo. Naše narodne sloge nema. Više velikih prela koja će se održati narednih dana samo su mali dokaz ovoga što govorim”, naznačio je predavač, dodajući da je biskup Ivan Antunović cjelokupnim svojim djelovanjem, o čemu ima dovoljno dokaza i u njegovoj pisanoj riječi, stvorio premda sigurno ne s namjerom – jedan divan model za opstanak i napredak naroda.
Mons. Anišić više je puta u predavanju, ističući model biskupa Antunovića za opstanak svojega naroda, istaknuo kako su upravo prilike u kojima su on i njegov narod živjeli bili poticaj da krene u odlučnu borbu za spas naroda. U tom smislu, mogući modul rješavanja problema s kojima se naša zajednica suočava u sadašnjem vremenu mogao bi se sažeti u nekoliko naputaka samoga biskupa Antunovića, a to u provom redu podrazumijeva slogu i udruženo nastojanje svih pripadnika naroda za življenje po načelima katoličke vjere. Zatim, u jasnoj svijesti i prihvaćanju svoje nacionalne pripadnosti hrvatskome narodu – bunjevačkom i šokačkom rodu; nadalje u zauzimanju za prosvjetu i školovanje djece i mladih te u praćenju suvremenih tokova napretka poljoprivrede i drugih gospodarstvenih grana kao i u razboritom upravljanju materijalnim dobrima. Mons. Anišić dodao je da sve pozitivno u životu našeg naroda što se događalo još za vrijeme Antunovićeva života i u proteklih 125 godina poslije njegove smrti jest plod života i rada po modelu biskupa Ivana Antunovića. Upravo stoga, pozvao je sve nazočne da skupa promotre i prouče taj model i krenu u odlučnu borbu za opstanak i napredak našeg naroda na tim prostorima.
“Danas, za razliku Antunovićeva vremena, nije potrebno naglašavati prosvjetu. U našim redovima imamo brojne intelektualce. Nije potrebno naglašavati ni zauzimanje za gospodarski napredak, jer on ide svojim tijekom, ali jeste potrebno usmjeriti taj gospodarski napredak i za dobrobiti našeg naroda. No ono u čemu ja vidim hitnost i nužnost za naš narod jest vratiti se Kristu i Crkvi, čvrsto vjerovati evanđelju. Nova evangelizacija nema alternativu u Crkvi. Potrebno je zauzeti se za obnovu braka i obitelji, tih temeljnih stanica naroda, društva i Crkve. Ni to bez življenje vjere neće ići”, upozorio je predavač.
U nastavku predavanja, mons. Anišić je referirajući se na pojedine navode iz Antunovićevih djela, navodio njegove misli o opasnostima bezbožnoga društva ali i o znanosti bez Boga koja je, ako je takva, uzrok svakog zla u svijetu. Antunovićeve misli o vjeri koje ističe u svojim djelima mogle bi se sažeti u nekoliko značajki: vjera svemu daje pravu vrijednost, vjeru je potrebno ispovijedati djelima, vjerom se borimo protiv nevolje i siromaštva, vjera je svagdanja potreba i važnija je od nacionalnosti, ona je izvor mira u srcu, vrijednost čovjeka se mjeri vjerom, te na koncu zaključuje kako je sve potrebno činiti na slavu Božju.
Pjesmu “Bunjevci biskupu Antunoviću” koju je o 50. obljetnici njegove smrti napisao Aleksa Kokić, pročitao je na početku vlč. dr. Ivica Ivanković Radaković, a tijekom večeri nastupio je katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem Miroslava Stantića i glazbenom pratnjom članova Subotičkoga tamburaškog orkestra, a moderatorica večeri bila je Katarina Čeliković. Tumačeći pojam razgovora u pozdravnoj riječi, katedralni župnik mons. Stjepan Beretić istaknuo je da on ne podrazumijeva samogovor već razmjenu mišljenja, uz blagu riječ i jake argumente.
Ovogodišnji Dani biskupa Ivana Antunovića i Godina hrvatskih velikana u Vojvodini 2013. počeli su obilježavanjem 125. obljetnice smrti biskupa Ivana Antunovića, misnim slavljem koje 13. siječnja u katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske u Subotici predslavio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić u zajedništvu s nekoliko svećenika, a propovijedao je mons. mr. Andrija Anišić, doktorand na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu čija je tema upravo djelo Ivana Antunovića.