Plaško, 20. 1. 1997. (IKA) – U rijeekom “Novom listu” od 19. sijeenja objavljen je razgovor s preživjelim gvardijanom banjoluekoga trapistiekog samostana “Marija Zvijezda” i sadašnjim župnikom u Plaškom i Saborskom o. Antunom Gorieanecom. U razgovoru o. Antun iznosi strahote koje je proživio u Banjoj Luci do 8. ožujka 1993. godine, kad je, istjeran od srpskih agresora, morao napustiti svoj samostan i Banja Luku i danas je jedini trapist u Hrvatskoj. Govoreai o svome redu, o. Antun istiee kako su trapisti jedan od najstrožijih redova u Katoliekoj Crkvi, žive u zajednici, zajedno rade i mole, te zajedno šute. “Kod nas je važna šutnja. Trapisti nikada nisu razgovarali me?usobno, sporazumijevamo se pomoau znakova i napr. do?ete li u Kinu ili neki drugi kraj zemaljske kugle gdje ima trapista, moai aete se sporazumjeti tim znakovima”, kaže Gorieanec. Sedam puta dnevno mole, ustaju oko 1,30 ujutro i mole do 5,30 sati. Susjed o. Ante, Srbin, došao je 1. sijeenja 1993. s nalogom da ga mora ubiti, jer je smatran ustašom. “Znam da moram biti mrtav, pa te molim da mi pucaš ili u glavu ili u srce, nemoj da se dugo mueim”, rekao je Antun eetniku, a ovaj je, nakon razmišljanja i nekoliko eašica rakije zakljueio: “Pater Tonei ne mogu te ubiti”. Samostan “Marija Zvijezda” nije srušen i “tamo bih se želio vratiti”, kaže o. Antun. Govoreai o opraštanju i biblijskoj poruci “Tko tebe kamenom, ti njega kruhom”, Gorieanec kaže: “Vjera je ta koja nas sili naprijed. I kad ga?aju crkve, misle uništiti vjeru i Boga, ali nije Bog crkva. Bog je tu, u mom srcu i to mi ne mogu uništiti. Zato mi znamo primiti taj kamen koji bacaju, ali znamo dati i kruh. To je naše bogatstvo”. Na upit što misli o ratu, kaže: “Mislim da je sve što nam se loše doga?a kazna. Ovaj rat, sve što se dogodilo, sve je to jer ljudi misle da su gospodari i ponašaju se kao da Bog ne postoji.”