Valencija, 30. 10. 1997. (IKA) – Gotovo svi filmovi prikazani na 18. “Izložbi u Valenciji – Mediteranska kinematografija” bavili su se pitanjem nesnošljivosti. Upravo stoga nagrade su zadobile i etičko značenje, a ne samo estetsko, te su dodijeljena priznanja u središte postavila političke izbore i ljudske vrijednosti, poput “Isusovog života” francuskog režisera Bruna Demonta, koji je dobio Zlatnu palmu. Priča filma vodi nas u tjeskobno ratarsko područje na granici s Belgijom, među svijet koji poput Isusa na ramenima nosi tuđe grijehe. Srebrna palma dodijeljena je filmu “Bent Familia” Tunižanina Nourija Bouzida koji se sučeljava s drugom vrstom nesnošljivosti, onoj prema ženi u maskilističkom, zatvorenom, sebeljubnom društvu koje je neosjetljivo na promjenu običaja i međuljudskih odnosa. Pritužbe protiv vjerskog integralizma arapskog svijeta došle su iz Egipta, filmom “Sudbina” Youssefa Chahinea, iz Alžira “Dugom u pustinji” Mohammeda Chouikha. U prvom je riječ o progonima kojima je bio izložen filozof Averroes (Avicena), a drugi poput bajke govori o građanskom ratu koji okrvavljuje Alžir. Ti su filmovi, bez obzira na velike rizike, znakom da se u arapskim zemljama sa strepnjom i nemirom promatra fenomen fundamentalizma i nastoji, putem filma, progovoriti o zabrinjavajućim očitovanjima istog.